Kada je početkom godine gradonačelnik Dijona u Francuskoj organizirao aukcijsku prodaju vina iz gradskog podruma da bi popunio lokalni proračun, moglo se govoriti o kuriozitetu ili o domišljatosti lokalne uprave. No kada sličnu stvar organizira Elizejska palača koja je krajem tjedna upriličila aukciju raritetnih butelja vina iz svog bogatog podruma, može se postaviti pitanje radi li se o novom tipu mjera štednje ili o kakvom demagoškom potezu vlasti sklone pokazivanju solidarnosti
Bilo kako bilo, dva aukcijska dana na kojima je ponuđeno oko 1.200 butelja (što predstavlja otprilike jednu desetinu zaliha vina u predsjedničkoj palači) donijela su prihod od 718.000 eura. Inače, godišnji proračun kojim raspolaže Elizejska palača za dopunu vinskog podruma iznosi 150.000 eura, a službene najave tvrde da će dio prihoda od aukcije otići na nabavku 'pristupačnijih vina', a ostatak u državni proračun.
Većina kupaca na aukciji bili su stranci koji se nisu libili nuditi visoke cifre za vrhunska vina koja imaju dodatni 'predsjednički' renome unatoč početnim tvrdnjama da će vina koštati od 15 do nekoliko stotina eura te tako biti dostupna najširoj publici. Tako su tijekom oba dana premašene inicijalne projekcije, a navedeno je da je jedan Kinez platio 5.800 eura za bocu Pétrusa iz 1990.
No još prije aukcije krenula je rasprava o tome radi li se o pukom 'provjetravanju' predsjedničkih podruma, službeno otvorenih 1947, ili o 'rasprodaji nacionalne baštine'. Naime, niz poznatih francuskih vinara i kolekcionara vina optužio je vladu da u ime neznatnog dobitka (u odnosu na cjelokupni proračun) osiromašuje nacionalnu baštinu koja odlazi u ruke svjetskih milijardera.
Uz relativno očekivane povike oko rasprodaje nacionalnog vinskog blaga kojim se Francuska predstavlja stranim državnicima i inim gostima Elizejske palače, aukciju je nakratko omeo i upad prosvjednika protiv gay brakova za koje se drži da su svoj posljednji tango otplesali protekli vikend.
