No na pitanje kako je nastao prvi život iz neživih molekula, koje spada u domenu tzv. abiogeneze, a ne evolucije, malo je teže odgovoriti.

Tu treba riješiti još brojne enigme – kako su nastale ključne molekule, kako su se posložile u velike, složene strukture itd.

Jedan od misterija abiogeneze je i tzv. homokiralnost, pojava koja ima ključnu ulogu u stvaranju aminokiselina i šećera koji su građevni blokovi života.

Kiralnost je svojstvo nekih molekula kod kojih se zbog prostornog rasporeda atoma originalna molekula ne može poklopiti sa svojom zrcalnom slikom. Najzorniji primjer kiralnosti su ljudske ruke. Lijeva ruka, koja je zrcalna slika desne, ne može se postaviti na desnu tako da se im prsti poklapaju; podudaranje je moguće samo kada je lijeva okrenuta nasuprot desnoj (pogledajte sliku dolje). Proteini, nukleinske kiseline i šećeri, molekule iznimno važne za život kakav poznajemo, homokiralni su; u živim organizmima na Zemlji mogu se naći samo 'originali' s jednom orijentacijom, ali ne i njihove zrcalne slike. Aminokiseline su ljevoruke, a šećeri desnoruki.

Kada ove ključne molekule ne bi bile homokiralne, odnosno kada priroda ne bi preferirala jednu njihovu orijentaciju – lijevu ili desnu – pitanje je kako bi život nastao i koliko bi mu za to trebalo.

No zašto priroda preferira homokiralnost?

Odgovor na ovo pitanje nedavno je dalo novo istraživanje koje je proveo prof. Tianbo Liu sa Sveučilišta u Akronu.

U svojoj studiji Liu je utvrdio da će sve molekule, kada su dovoljno velike, odnosno kada dostignu dimenzije od nekoliko nanometara te kada imaju električni naboj, prirodno tražiti svoj tip molekule s kojom će stvoriti složenije tvorevine. Drugim riječima, kako autor piše u novom broju časopisa Nature Communications, molekule imaju sposobnost samoprepoznavanja.

'Pokazali smo da homokiralnost, odnosno sklonost molekula da odabiru druge slične molekule s kojima će stvarati veće konstrukcije, nije tako misteriozna kao što smo mislili', rekao je Liu.

Mada nova studija nije odgovorila na sva pitanja abiogeneze, ona pokazuje da funkcioniranje majke prirode vjerojatno i nije tako složeno i misteriozno kao što smo do sada mislili.