Zanimljivo je to da je Hrvatska ostvarila bolji rezultat od nekih demokratski naprednijih europskih zemalja poput Norveške, Finske i Nizozemske. Istovremeno, zemlje iz regije, odnosno bivše jugoslavenske republike debelo zaostaju za Hrvatskom. Po pitanju zaštite LGBITQ prava najgore je plasirana Makedonija koja svojim manjinama osigurava ostvarenje tek 13 posto prava, slijedi Kosovo (18 posto), zatim Bosna i Hercegovina te Srbija (29 posto) i Slovenija (32 posto). Crna Gora je napredovala pa sada omogućuje 46 posto prava seksualnih manjina.

Najviše prava seksualne manjine mogu ostvariti u Velikoj Britaniji (86 posto), Belgiji (83 posto), Malti (77 posto) i Švedskoj (72 posto).

Najlošije je LGBTIQ osobama koje žive u Azerbajdžanu, u kojem im je priznato tek 5 posto prava, slijede Rusija (8 posto), Armenija (9 posto), Ukrajina (10 posto) te kneževina Monako s 11 posto.

Prilikom sastavljanja ove ljestvice ključni su bili sljedeći kriteriji: jednakost i nediskriminacija, obitelj, zločin iz mržnje, zakonsko prepoznavanje roda uz poštivanje tjelesnog integriteta, sloboda okupljanja, udruživanja i izražavanja te azil.

Odličan plasman Hrvatske za Jutarnji je list prokomentirao ministar uprave Arsen Bauk, čije je ministarstvo u suradnji sa seksualnomanjinskim udrugama zaslužno za donošenje Zakona o životnom partnerstvu, a on je, ocijenio je Bauk, sigurno značajno popravio razinu prava LGBITQ osoba u Hrvatskoj i stavio nas uz bok zemalja s kojima bismo i po nekim drugim pokazateljima voljeli biti izjednačeni.

Hrvatska je stopostotni rezultat ostvarila po pitanju slobode izražavanja jer se nakon nekoliko burnih Povorki ponosa ova manifestacija posljednjih godina održava bez državne opstrukcije i neophodnih mjera sigurnosti koje preveniraju nemile (nasilne) događaje.

Pred Hrvatskom je međutim još puno posla jer LGBITQ osobe i dalje nemaju jednak tretman u društvu, a često su i na meti batinaša. O zločinima iz mržnje govore i slučajevi kršenja prava osoba manjinske spolne orijentacije u Hrvatskoj koji se trenutno vode pred Europskim sudom u Strasbourgu, i to o zločinu iz mržnje i njegovom pogrešnom kvalifikacijom pred hrvatskim sudovima te o diskriminaciji istospolnih partnerica u slučaju strankinje kojoj je odbijeno pravo na boravak na osnovi spajanja obitelji.

Boljem tretmanu seksualnih manjina u Hrvatskoj definitivno nije pridonio ni prošlogodišnji referendum zahvaljujući kojem će u Ustavu RH biti cementirana definicija braka kao isključivo heteroseksualne zajednice.

'Taj referendum je u potpunosti promašio svoju svrhu. Građani nisu bili upoznati s referendumskim pitanjem niti posljedicama zaokruživanja bilo 'za', bilo 'protiv'. Oni koji su svjesno i s punim razumijevanjem zaokružili 'protiv' ispunili su zadaću referendumske inicijative. Jedina svrha takve inicijative je isključivanje manjine iz redovnog demokratskog političkog procesa u kojemu bi se možda jednom u budućnosti mogla izboriti za ista ona prava koja su u većini zapadnoeuropskih država već zajamčena. Praksa Europskog suda za ljudska prava i Suda Europske unije jasno ide u smjeru zaštite jednakosti istospolnih zajednica. Predloženom izmjenom Ustava Republika Hrvatska se u pogledu zaštite jednakosti jasno odvojila od rastućeg broja država članica Europske unije, od kojih su mnoge već legalizirale istospolni brak. Poseban problem je kako se postaviti prema istospolnim brakovima zakonito sklopljenima u drugim državama članicama EU-a. Kao članica Vijeća Europe i EU-a, Hrvatska ne može ignorirati tu realnost, bez obzira na rezultat referenduma', ocijenila je u razgovoru za tportal stručnjakinja za europsko antidiskriminacijsko pravo Snježana Vasiljević, doktorica pravnih znanosti sa zagrebačkog Pravnog fakulteta.

S druge strane, boljem tretmanu istospolnih zajednica u Hrvatskoj svakako će pridonijeti edukacija stručnjaka, odnosno radionice poput 'Obiteljska medijacija za istospolne zajednice', koju su organizirali pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić i Zagreb Pride

Radionica je bila namijenjena prvenstveno stručnim osobama koje će obiteljskim zajednicama istospolnih parova pružati stručnu uslugu mirenja u slučaju mogućih razmirica između samih partnera ili razmirica s ostalim članovima njihovih obitelji odnosno uslugu mirenja u svrhu što je više moguće prijateljskog raskida životnog partnerstva.