Problemi koji potresaju Obalu Bjelokosti nisu od jučer. Politička kriza traje gotovo već gotovo 20 godina, a ratno stanje devet. Tom nekad prosperitetnom zemljom od stjecanja nezavisnosti 1960. godine do smrti 1993. godine vladao je Felix Houphouert Boigny.

Preko 20 godina Obala Bjelokosti je imala gospodarski rast preko 10 posto, što je najviše od zemalja koje ne izvoze naftu u Africi. Obala Bjelokosti u tom razdoblju postala je vodeći svjetski proizvođač kakaovca, a mnogo izvoze i palmino ulje i kavu. Velike zasluge za gospodarski rat pripisuju se činjenici da je zemlja zadržala tijesne veze s Francuskom i nakon osamostaljenja. Obala Bjelokosti dugo je bila i magnet za strane radnike koji su dolazili raditi na plantažama kakaovca, posebno iz Burkine Faso, ali i Liberije, Gvineje i Malija. Procjene se kreću oko 3,4 milijuna useljenika u državi od 21 milijuna stanovnika.

Današnja kriza vuče svoje korijene unatrag nešto više od 10 godina točnije u listopad 2000. godine, kad se održavaju izbori na kojima na vlast dolazi današnji predsjednik Laurent Gbagbo nakon narodnog ustanka protiv generala Roberta Gueija, koji je godinu dana ranije proveo državni udar, zbog lažiranja izbora. Na istim izborima se natjecao i Alessane Outtara, koji danas polaže pravo na predsjedničku funkciju, ali je diskvalificiran jer nije posjedovao državljanstvo Obale Bjelokosti, već samo Burkine Faso. Također, Outtara je musliman.

Puno državljanstvo Obale Bjelokosti dobio je tek 2002. godine. Riječ je o zakonu koji je posijao sjeme razdora u zemlji s velikim brojem useljenika. Na takav način je gotovo 40 posto populacije isključeno iz mogućnosti da se natječu za predsjednika. Riječ je o konceptu 'čistog Bjelokoščanina' koji je prvenstveno usmjeren protiv stanovnika sjevera zemlje, a političku moć osigurava

samo onima koji u potpunosti isključivo Bjelokoščani. Takvo nešto u zemlji u kojoj živi više od 60 različitih etničkih skupina i govori se isto toliko različitih jezika može lako biti predmet manipulacije. 

Muslimani sa sjevera zemlje nisu prihvatili izbor Laurenta Gbagba za predsjednika te dolazi do građanskog rata između muslimana sa sjevera i kršćana s juga koji je uništio gospodarstvo zemlje. Građanski rat 2002. godine podijelio je zemlju na pola, a uglavnom se svadio na bitke za kontrolu plantaža kakaovca. Godine 2007. rat je zaustavljen dogovorom o podjeli vlasti između zaraćenih strana, ali se sukob nastavio jer su se pobunjenici odbili razoružati. Ipak, zemljom je vladao kakav takav mir jer je dogovorena podjela vlasti. Izbori zbog kojih je došlo do novog izbijanja nasilja trebali su se održati još 2005. godine, ali zbog nestabilne situacije u zemlji neprestano su odgađani, godinu za godinom.

Konačno su održani u listopadu 2010. godine, pobijedio je Outtara, a Gbagbo odnio priznati poraz te je ponovno buknuo rat u svoj svojoj silini. Prema posljednjim informacijama, Outtarini sljedbenici okupljaju se pred Abijanom, najvećim gradom u zemlji, financijskim središtem i srcem Gbagbove vlasti. Oko milijun ljudi već je raseljeno zbog rata.