Devet mjeseci nakon smrti dotad zdravog 33-godišnjaka ustanovljeno je da se njegova smrt povezuje s cjepivom protiv covida. Muškarac je, kako je ustanovio HALMED, razvio sindromom tromboze s trombocitopenijom, i to 12 dana nakon cijepljenja.

Nakon što je jučer obznanjena vijest koja se smatra prvim slučajem u Hrvatskoj u kojem je cijepljenje dovelo do smrtnog ishoda, pitanje je li tko odgovoran za smrt 33-godišnjaka. Epidemiolog Bernard Kaić pokušao je na to dati odgovor tvrdeći da u Hrvatskoj cijepljenje nije obavezno, pa bi to, po njemu, bio argument zbog kojeg oštećeni cjepivom nemaju šanse za dobivanje tužbe. Kaić se pita i tko bi bio tuženik.

Koga bi to obitelj preminulog mogla tužiti?

Odvjetnik Josip Mađarić, specijaliziran za zdravstveno pravo i naknade štete u medicini, zna odgovor na to pitanje.

'Da, to je nagradno pitanje. Po mojem mišljenju, radi se o dvije strane. Prva je sam proizvođač cjepiva, a druga institucija je država koja je cjepivo naručila, kupila i distribuirala', kaže Mađarić za tportal. Ističe da bi na mjestu obitelji preminulog muškarca bio optimist što se tiče moguće tužbe.

'HALMED je proveo dosta ozbiljnu istragu o cijeloj priči i s vrlo velikom vjerojatnošću može se tvrditi da je smrt tog čovjeka povezana s cjepivom. Ako polazimo s te pozicije, postoji vrlo velika šansa da oni u sporu dobiju naknadu štete za smrt člana obitelji', dodaje.

Smatra da obitelj treba tražiti naknadu štete, i to objedinjeno, i od proizvođača cjepiva i od Republike Hrvatske.

'Najprije ide zahtjev u mirnom postupku za naknadu štete u cilju postizanja nagodbe. A ako to neće ići, a sumnjam da će se postići nagodba, ostaje privatna tužba', pojašnjava odvjetnik.

A gdje je informirani pristanak?!

Spominje jednu stavku koja je vrlo važna, a to je informirani pristanak. Riječ je o izjavi u kojoj pacijent potpisuje da je upoznat s medicinskim zahvatom i da je upoznat s mogućim nuspojavama. Takav tip pristanka pacijenti u hrvatskom zdravstvenom sustavu potpisuju prilikom svakog medicinskog zahvata, počevši od lokalne narkoze, recimo kod zubara. No informiranog pristanka prije cijepljenja nema u Hrvatskoj iako mnoge zemlje ne cijepe bez tog papira.

Ovdje je primjer obrasca za informirani pristanak koji se za cijepljenje koristi u Velikoj Britaniji.

'Pitanje je jesmo li svi mi koji smo primili cjepivo na adekvatan način upoznati s mogućim nuspojavama. Pa i onima koje mogu dovesti do smrtne posljedice. Mišljenja sam da ovakva upozorenja koja se šalju putem medija ne zadovoljavaju pravnu formu informiranog pristanka. Ovo što čujemo u medijima nije standard valjanog informiranog pristanka', ističe Mađarić.

Potvrđuje da na punktovima za cijepljenje od građana nitko ne traži da potpišu informirani pristanak. To je definitivno vjetar u leđa mogućim tužbama zbog nuspojava.

'U ovom slučaju ne bi se mogao dio rizika prebaciti na pacijenta. Rizik pada na državu koja je kupila i distribuirala cjepivo te proizvođača', dodaje.

No postoji još nekoliko bitnih komponenti.

Proizvođači cjepiva se u tajnim ugovorima ograđuju od odgovornosti

Naime ugovori između proizvođača cjepiva i Europske komisije, koja u ime država članica Europske unije naručuje cjepivo, tajni su. 'Iako su ti ugovori tajni, prema informacijama kojima raspolažem, a koje su dosta provjerene, u svim tim ugovorima stoji da se proizvođači ograđuju od odgovornosti, s obrazloženjem da se radi o prekratkom vremenskom razdoblju da bi se mogle znati nuspojave', otkriva nam Mađarić.

Unatoč tome, smatra da to nema utjecaja na treću stranu, a to su potencijalno oštećeni građani.

'U ovom slučaju mi smo treća strana te ugovor između proizvođača i uvoznika ne smanjuje naša prava prema proizvođaču. Pitanje tog ugovora i tajnih klauzula pitanje je pravnog odnosa proizvođača i uvoznika i ne dira naša prava prema proizvođaču. Kako će se oni međusobno obračunati, ne može ići nama na teret. To je njihova stvar.

U svakom slučaju, prema našem zakonu, a i po međunarodnim propisima, mi bismo kao pacijenti imali pravo potraživati naknadu štete i od proizvođača i od uvoznika, tj. distributera, a to je RH. S obzirom na to da nemamo informirani pristanak, mislim da se ne može ni dio rizika prebaciti na pacijenta', naglašava.

Cijepljenje nije obavezno, pa država s tim nema veze?

Na pitanje ima li veze s tužbama činjenica da u Hrvatskoj nije obavezno cijepljenje, što epidemiolog Kaić smatra bitnim za tužbe, Mađarić smatra da to nema veze. 'Država je uvoznik, stavlja nam na mogućnost da se cijepimo i mora biti svjesna svoje odgovornosti. Činjenica da cijepljenje nije obavezno ne abolira državu, ne oslobađa je od odgovornosti', zaključuje Mađarić.