Također, sud je zaključio da Vukajlija 1. listopada 1991. u selu Borovac kod Novske nije zlostavljao, ponižavao i zastrašivao dvojicu hrvatskih civila Matu i Ivicu Grgića.

Prema prvoj optužnici tužiteljstvo je Vukajliju teretilo da je svog vremešnog sunarodnjaka ubio samo zato što je pokušao zaštititi Grgiće. No, u izmijenjenoj optužnici stoji da je rafal iz automatske puške prema Ljiljku koji je bio na prozoru svoje kuće ispalio bez vidljiva povoda, da bi potom utrčao u njegov dom i ubio ga.

Obrazlažući presudu sudac Tomislav Juriša kazao je da ni tijekom novog suđenja nije dokazano da je Vukajlija kao teritorijalac tzv. SAO Krajine širio strah među civilima. Potvrdio je da je ubio Liljka, no on je mogao biti i kolateralna žrtva drugog sukoba, kazao je sudac.

Svjedoci ubojstva, prema sučevu obrazloženju, nisu čuli o čemu su Grgići razgovarali s Vukajlijom, a iz ranijeg je suđenja poznato da su Vukajlija i Ljiljak od prije bili u lošim odnosima.

No, iako je nepravomoćno oslobođen Vukajlija kao ni nakon prvog suđenja nije pušten na slobodu, jer je u međuvremenu završio u zatvoru u Lepoglavi zbog gospodarskog kriminala.

Kao teritorijalac obuhvaćen abolicijom Vukajlija je nakon rata ostao u Hrvatskoj i počeo se baviti poduzetništvom, ali je zbog prijevara pobjegao u Srbiju. Od tamo je izručen nakon uhićenja 2009. temeljem Interpolove tjeralice, a Srbija je odobrila da mu se u Hrvatskoj sudi i zbog ratnog zločina.