Nuklearna prijetnja s istoka, podivljale cijene i urušavanje životnog standarda, nedefinirana migrantska politika u jeku novih bliskoistočnih kriza, pojačano naoružavanje i mogući povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću - izbori za EU parlament 2024. odvijaju se u prilično dramatičnim okolnostima, kao stvorenima za proboj krajnje desnice u prve redove europske političke scene.

Masovni prosvjedi, poput onih u Njemačkoj protiv AfD-a ili plamteće bune poljoprivrednika u Bruxellesu te u nizu europskih prijestolnica, svjedoče o velikim ulozima, zbog čega bi se na biralištima u lipnju moglo ukazati i više ljudi nego 2019., kada je glasalo oko 51 posto birača, najviše od 1994. godine. Tome u prilog govori i Eurobarometar: gotovo tri od četiri stanovnika EU-a vjeruje da će im životni standard pasti u 2024., a gotovo svaki drugi kaže da se već pogoršao. Oko 37 posto sudionika ankete kuburi s plaćanjem računa.

Najveće bitke vode se za neodlučne, ali i za 29 milijuna mladih koji su tek ostvarili pravo glasa. Europska pučka stranka (EPP), najbrojnija grupacija u Europskom parlamentu sa 176 zastupnika, stoga mora pažljivo balansirati između različitih interesa, zauzimajući se za 'zelene politike' s jedne strane i podilazeći tvrđim konzervativnim strujama s druge strane. Iako se i dalje očekuje pobjeda vladajuće koalicije EPP-a, one socijalista i demokrata te liberala (Renew), predviđa se da bi nacionalisti i krajnja desnica mogli osvojiti i do 160 mjesta, dakle gotovo četvrtinu mjesta u EU parlamentu. Uz povećane ovlasti, to bi im osiguralo utjecaj na donošenje zakona.

Konkretno, predviđa se da bi krajnje desni klub Identitet i demokracija (ID) nakon izbora mogao brojiti oko stotinu europarlamentaraca, čime bi se sa šestog mjesta lansirao na treće, istisnuvši liberale. Uz AfD, taj klub prihvatio je francusko Nacionalno okupljanje (RN) Marine Le Pen, belgijski (flamanski) Vlaams Belang i austrijski FPO. Trenutno peti po brojnosti Europski konzervativci i reformisti (ECR), koji okupljaju poljsko Pravo i pravdu (PiS), talijansku Braću Italije premijerke Giorgie Meloni i španjolski Vox, po tim prognozama postaju četvrti, umjesto zelenih i liberala.

Prema anketi koju je naručilo Europsko vijeće za vanjske odnose, ujedine li se te dvije grupacije, a onda im se priključe i 'nesvrstani' članovi Fidesza mađarskog premijera Viktora Orbana, zauzet će 25 posto mjesta u sljedećem sazivu EU parlamenta.

Upitan kako bi se eventualni trijumf krajnje desnice odrazio na kadroviranje u ključnim institucijama EU-a, prof. Petar Popović s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu kaže bi osvajanje 25 posto mjesta u Europskom parlamentu prometnulo tu grupaciju u značajnu snagu, možda uistinu treću najveću skupinu u EP-u.

'Takav odnos snaga mogao bi utjecati na smjernice politike EU-a, posebice na imigraciju, zelenu tranziciju i druga kritična pitanja. Tako da bi pomak udesno mogao izravno utjecati na kadrovsku politiku. Naprimjer, proces izbora predsjednika Europske komisije mogao bi biti opstruiran', ističe Popović. Precizirajući što bi to zapravo bio 'trijumf' desnice, kaže da bi optimalni uspjeh bio 108 mjesta za ID, ali pod pretpostavkom da im se pridruži Orbanov Fidesz.

Analizirajući vjerojatnost ujedinjenja ECR-a, ID-a i orbanovaca u političku skupinu, ističe da za to postoje značajne prepreke koje uključuju ideološke razlike u ključnim pitanjima kao što su rat u Ukrajini, migracije i europske integracije.

'Također, podjele unutar krajnje desnih stranaka i razlike u nacionalnim motrištima među europskim državama članicama kompliciraju izglede za spajanje. Međutim među strankama krajnje desnice još uvijek može doći do suradnje oko određenih pitanja kako bi se utjecalo na donošenje odluka na europskoj razini', ukazuje Popović.

Govoreći o trenutnim situacijama u pojedinim zemljama, podsjeća da se AfD u posljednje vrijeme suočava s izazovima zbog prosvjeda protiv krajnje desnice organiziranih diljem Njemačke. Kancelar Olaf Scholz razmatra strategije za obračun s AfD-om jer on po tamošnjim anketama uživa oko 20 posto podrške u cijeloj zemlji i zauzima prvo mjesto u nekoliko istočnih saveznih država. Strategije koje razmatraju vladajući uključuju pravne mjere za sprječavanje ekstremista da obnašaju dužnost i moguću obustavu državnog financiranja AfD-a. Također, Berlin je u studenom uveo oštrije mjere po pitanju migracije, što predstavlja prekid s politikom Angele Merkel, ali i pokušaj ublažavanja antimigracijskog radikalizma.

Što se tiče drugih zemalja, Popović napominje da u Francuskoj u anketama vodi Nacionalno okupljanje, a predsjednik Emmanuel Macron teško da može zaustaviti taj rast; štoviše otežava si poziciju ulazeći u sukobe sa Sindikatom farmera optužbama da surađuju s radikalnom desnicom. U Španjolskoj bi pak Vox trebao profitirati na valu općeg rasta krajnje desnice iako se suočava s nekoliko problema. Prvo, na nacionalnim izborima u lipnju prošle godine ta je stranka podbacila i, drugo, treba održati jedinstvo unatoč unutarnjim razmiricama.

Snaga ujedinjene krajnje desnice nakon izbora u lipnju mogla bi ugroziti čak i novi mandat Ursule von der Leyen na čelu Europske komisije.

'Mandat joj potencijalno može biti spriječen. Ali izazov kandidaturi Leyen nije samo krajnja desnica, nego i otpor s raznih strana unutar Unije, uključujući zakonodavce EU-a s lijevog spektra koji vjeruju da su potrebne promjene. Oni su izrazili nezadovoljstvo njezinim dosadašnjim mandatom te je otpor stoga moguć i među nekim zastupnicima lijevog centra i ljevice. U svakom slučaju, ako i dobije mandat, Von der Leyen imat će jaku opoziciju u novom sastavu EP-a', konstatira Popović.

Ljevica i centar strahuju da će najzadrtiji desničari, nakon što su sunovratili demokratske standarde, ugrozili vladavinu prava i oslabili nacionalne institucije, biti u prilici učiniti isto to na europskoj razini. U praksi bi trijumf krajnje desnice u EU parlamentu mogao štošta promijeniti.

'U kratkim crtama, krajnja desnica daje prednost gospodarskom rastu i nastoji ublažiti ekološke propise. Stoga bi moglo doći do zaokreta u provedbi Europskoga zelenog plana (European Green Deal). Njihovoj popularnosti pridonose kontraproduktivne politike, primjerice Macronov porez na gorivo ili skupi prijelaz s plinskih na uljne bojlere u Njemačkoj. Što se tiče gorućeg pitanja migracije, mnoge desno orijentirane stranke u Europi zalažu se za stroge mjere granične kontrole i preispitivanja politika EU-a o migraciji i azilu. Međutim mislim da će desne stranke ublažiti svoj radikalizam što budu bliže vlasti', smatra Popović, dodajući da bi mainstream blokovi u EP-u trebali surađivati s njima, a ne marginalizirati ih.

'Naime Europa je u demografskom slomu i bez migranata će nestati kao održiv ekonomski entitet. To su riječi Mantovana, ministra u krajnje desnoj vladi Giorgie Meloni. Zelena tranzicija je realnost ne zbog probuđene svijesti o opasnostima klimatskih promjena, nego rata u Ukrajini i sankcija Rusiji', ističe Popović.

Kada je riječ o ratu u Ukrajini, podsjeća da neke desne stranke izražavaju skepticizam prema intervencionističkoj politici.

'Značajna desničarska prisutnost mogla bi utjecati na stav EU-a o pomoći Ukrajini, potencijalno dovodeći u pitanje sankcije Rusiji. Međutim stvarni učinak ovisit će o specifičnom sastavu desničarskih stranaka i njihovim vanjskopolitičkim programima, jer sve stranke na desnici ne dijele isto viđenje tog problema', zaključuje prof. Popović.

Sadržaj je dio projekta EU: Glas za Europu i realizira se u suradnji s Europskim parlamentom u Hrvatskoj.