'Glumice i to' kazališna je predstava koju su osmislile i koju igraju četiri mlade, nezaposlene i hrabre glumice. U samo godinu dana 'kupile' su publiku i pokupile nekoliko nagrada. Upoznajte Kravice i ocijenite njihov psihološki profil!
Situacija u kojoj su se zatekle Ivana Horvat, Dunja Fajdić, Amanda Prenkaj i Petra Kurtela nije nimalo drugačija od one u kojoj se nalaze gotovo svi mladi Hrvati nakon što dobiju diplomu u ruke. Dvije su opcije: il' ćete s njom obrisati (da, upravo to što vam je palo na pamet) il' ćete uzeti stvar u svoje ruke i napraviti nešto korisno za sebe (a po mogućnosti i za okolinu). Kravicama je uspjelo i jedno i drugo. Napravile su predstavu o kojoj se priča na sva zvona (vjerovat ću da su si priskrbile i nekakav džeparac) i dale su drugima na razmišljanje kako u ovoj banana državi možda i nije sve tako bananasto.
Dunja Fajdić napisala je tekst predstave, a zajedno su ju režirale za što im je trebalo punih šest mjeseci. Predstava razotkriva svaku pojedinačno, pri čemu otkriva sjaj i bijedu glumačkoga posla, ali i mladog hrvatskog života uopće. Nisu oduševile samo publiku nego i kritiku. Žiri Nagrade hrvatskog glumišta dodijelio im je Nagradu za ekstremna kazališna postignuća, a predstava je proglašena i najboljom na Šestim Gumbekovim danima.
Kravice, s obzirom da je predstava napunila godinu dana i da je već lagano ušla u mainstream neću vam postavljati uobičajena pitanja. Naime, sve je na googlu i vašoj facebook stranici Kravice, pa koga zanima neka škicne.
Ajmo manje o predstavi, a više o vama. Al' u biti vi u predstavi igrate same sebe. Dođe na isto.
Imam jedan kratak personality test za svaku od vas. Samo ću vas zamoliti da prije rješavanja upalite štopericu. Vrijeme sad!!!
Ivana Horvat
Dunja Fajdić
Amanda Prenkaj
Petra Kurtela
MK: Voliš li mlijeko?
Ivana: Da. Previše. Zato sam tak narasla.
Dunja: Volim mlijeko! Ne smijem piti kravlje mlijeko, pa pijem pirovo, bademovo i to. Uvijek se pitam jel se takvi napitci zovu mlijeko samo zato što su bijeli ko pravo mlijeko?! Zapravo, što je to mlijeko?
Amanda: Nikad nismo imali sretnu ljubavnu priču.
Petra: Mrzim!
MK: Što ne voliš?
Ivana: Kad ne znam na čem sam.
Dunja: Broj misli u mojoj glavi. Čekam dijagnozu.
Amanda: Kad si svjesno mažem oči krafnama.
Petra: Mlijeko.
MK: Jesi li zaljubljena?
Ivana: Svako tolko. U Russella Branda. Ima nekih i hrvatskih glumaca koje volim, ali ne smijem im reći imena, mislim, zbog njih, ne zbog mene.
Amanda: Uvijek!
Dunja: Jesam.
Petra: Totalno.
MK: A švorc?
Ivana: Stalno. A kad dobijem novce nemam pojma kaj bi s njima.
Dunja: Nisam. Mogla bi biti, samo ne želim to pa pazim.
Amanda: Hvala Svemiru – nisam!
Petra: Totalno.
MK: Koliko puta dnevno pereš zube?
Ivana: Dvaput, rekla bih, kao ujutro i navečer, nekad više, ovisno o tome kolko češnjaka pojedem, a jedem ga dosta.
Dunja: Jednom, dvaput.
Amanda: Ako vrijeme posluži i do 3 puta.
Petra: Nekoć 7, danas samo 2.
MK: Skidaš li uvijek šminku nakon partijanja?
Ivana: Ne, partijanje mi otopi svu šminku, a znaš kak partijanja završe, i di. Bila sam nosila cijeli asortiman za čišćenje lice sa sobom neko vrijeme, što zapravo i nije tako sretno, jer onda, bar u mom slučaju, imaš veće šanse završiti kod nekog drugog doma.
Amanda: Grešnica sam. Omakne mi se tu i tamo.
Dunja: Uvijek! I kad sam najpijanija na svijetu.
Petra: O da.
MK: Ustaješ li uvijek starijima i nemoćnima u tramvaju?
Ivana: E, to sam gotovo sigurna da uvijek da. Strah me mame...i da ne zavšim u limbu, čula sam da je tamo gore nego u paklu.
Dunja: Da. Jako mi je smiješno mi je kad si stariji ljudi stave ceker na stolac u tramvaju, pa se prošetaju do automata i prijave svoj pokaz, i onda se vrate na mjesto i sjednu.
Amanda: Dižem se gotovo uvijek. Osim 5 puta godišnje, kada mi je zbilja zlo.
Petra: Da.
MK: Zašto hrvatski glumci glume, a srpski igraju?
Ivana: Joj, e ne znam. Ali izgleda da je stvarno tako. Kao da su oslobođeniji.
Dunja: Igra mi ima više veze sa zanosom, a to si valjda srpski glumci češće dozvole. A mi glumimo jer igrati se, to je jako nezrelo, pogotovo ako si izučio neke škole.
Amanda: Hrvatska: 'Što glumiš sine?', Srbija: 'Igraj sine!'. Valjda drugi poticaji?
Petra: Odgovor na to pitanje pogledajte u predstavi 'Glumice i to'.
MK: Za koju bi ulogu dala pola guze?
Ivana: Modesty blaise, u režiji Tarantina.
Dunja: Za svaku. Fućkaš guzu, imam je na bacanje.
Amanda: Za neku ulogu u Mike Leighovom filmu.
Petra: Dee Reynolds (It's always sunny in Philadelphia).
MK: Vjeruješ li više srcu ili razumu?
Ivana: Smatram se jako razumnom, ali onda sve tako nekako ispadne glupo. Kao da je razum gluplji od srca.
Amanda: Srcu. Ali zalomi mi se utjecaj razuma.
Dunja: Uvijek srcu. Ali mi je teško utišati razum.
Petra: Kombinaciji.
MK: A Milanoviću ili Josipoviću?
Ivana: Ne vjerujem nikome. Nevjerni sam Toma.
Dunja: Ne slušam ih.
Amanda: Milanović mi je susjed.
Petra: Kombinaciji.
MK: Jesi li sklonija planiranju ili improvizaciji?
Ivana: Isplanirati, pa se prepustiti improvizaciji. Nervozna sam ako ne znam bar okvirno što učiniti.
Dunja: 'Ljudi planiraju, bog se smije.' Planiram, ali od mojih planova nikad ništa. Kod je mene sve go with flow. Moram to podhitno zauzdati.
Amanda: Impro liga je moja tajna vještina, ali obožavam kominatoriku planiranja. Jednom sam tako pokušala organizirati svoj život na A5 papiru. Uspio mi je samo jedan dan, jer sam drugi dan pala i uništilla ligamente i zglob na stopalu. Život je rekao: 'Aha.'
Petra: Kako gdje.
MK: Što si najbizarnije napravila radi frajera?
Ivana: Priredila tulum za 16-i rođendan i pozvala svu ekipu s Dinamovog stadiona, tak da ne bi ispalo da samo Njega zovem. Ne moram ti pričat kako mi je stan izgledao poslije, a frajer me nije ni doživio.
Dunja: Moram zaviriti u riječnik pod 'bizarno'.
Amanda: Poslala mu knjigu poštom, a bili smo udaljeni 1,5 km.
Petra: Stockala sam valjda sve od reda. Jednog sam napala noževima. Ali to nije bilo u javnosti, tako da je u redu.
MK: A radi posla?
Ivana: Popišala sam se na sceni na akademiji, ali ne radi posla, već da dokažem Željku Vukmirici da sam pametnija. Na nedovnoj audiciji izvrijeđala kolegu usred scene, čisto tako da moja snimka audicije bude drukčija od drugih. I prošla sam (iako ne preporučam ovo kao metodu privlačenja pozornosti).
Dunja: Vozila auto u regularnom prometu. Inače, ne znam voziti.
Amanda: Ničim se ne mogu po hva li ti.
Petra: Šmrkala sam štaub šećer umjesto droge. Produkcija je bila švorc.
MK: Opiši nam svoj dildo (ako ga imaš)?
Ivana: Dobila sam ga na poklon od svojih kolega s klase, bio je premekan i nije bio od koristi pa je završio u rekviziti na Akademiji.
Dunja: Nemam dildač. Al Ivana ga je ga jednom davno dobila za rođendan i postao je tražen rekvizit za etide na Akademiji.
Amanda: Crven je na bijele tačke i zovem ga Vatrogasac Mirko.
Petra: Opaala. Nemam.
MK: A frajera iz snova?
Ivana: Muška verzija mene, ili ženska verzija mene – s penisom. Nešto između Montogomery Cliffta i Russella Branda. Zapravo žudim za nekim Luđakovićem, znaš ono netko od kog ti daha nedostaje, tko te toliko nasmijava da padaš u zamračenja.
Dunja: Onaj o kojem priča Hrvoslava u predstavi 'Glumice i to', koji dođe i popravi virus s laptopa, sav mirišljav jer mu je baka izumila deterdžent Plavi radion, itd. Taj.
Amanda: Spoj paradajza i bijelog viteza, poznatijeg kao češnjak. Dođite na 'Glumice i to' pa će vam biti jasnije.
Petra: Onaj koji je spreman oženiti Elviru.
MK: Kako zamišljaš svoj sprovod?
Ivana: Jebemti, sad si me sjetila da moram umrijeti. Onako puno ljudi, plaču, pa piju, pa plešu...razbijene boce na sve strane, svatko malo netko penetrira u nekog i tak...
Dunja: Vrlo realnim. S kišobranima. Kad sam bila malo mlađa htjela sam da mi na sprovodu pjevaju Come as you are.
Amanda: Kao prvo, živi se moraju dobro uvjeriti da sam mrtva! Zato ja želim da me se kremira. Evo, ovo je sjajna prilika da ako netko od mojih bližnjih zaboravi da sam im to rekla, možda će se neko od daljnih ili daljnjih sjetiti toga jer će pročitati ovaj intervju. Kao drugo, zamolit ću Ivanu da mi izrežira sprovod, ak' ona prije toga ne...jel?
Petra: Hm, vidiš, vidiš…mogao bi ga Pandur režirati.
MK: A porod?
Ivana: Svoj? Aha, da ja rađam. Onako sportski, s frajerom uz rame.
Dunja: Kad se sjetim svog poroda, tj. kakvim ga zamišljam, tjera me na povraćanje.
Amanda: Imam male bokove što znači da bi mogla imat bolni porod, pa planiram ići na neku jogu za lakše porode. I da svirat će mi neka mužika...tipa Daft Punk: Robot Rock.
Petra: Joj, ne bih.
MK: Što misliš o ovom intervjuu?
Ivana: Kul. Baš mi je dobar, svjež.
Dunja:´Ko misli, zlo ne pjeva. 'Ko pita, ne skita. Volim pitanja pa tako i ova.
Amanda: Seksi je.
Petra: Jako mi se svidjelo prvo pitanje.
MK: Sad ugasite štoperice. Što kažu?
Ivana: 00:18:45
Dunja: 00:41:06
Amanda: 59:06:96
Petra: 00:41:12
Photos: Luka Nižetić
Raspored predstave 'Glumice i to' potražite na njihovom fan page-u Kravice i ov kors lajkakte ga. Super je. Često me nasmiju!