Budući da je burkini postao nepoželjan u mnogim francuskim gradovima, a mnoge muslimanke koje ga usprkos tome nose doživljavaju neugodne situacije na plažama, britanski Guardian kontaktirao je s Australkom Ahedom Zanetti, koja je i sama religiozna muslimanka, da im otkrije kako joj je uopće palo na pamet kreirati taj neobičan odjevni predmet.

Ona je, naime, svoj prvi burkini, spoj bikinija i burke, kreirala 2004. godine za nećakinju koja se željela baviti netballom (igra slična košarci). Iako je u početku klub smatrao da zbog nošenja hidžaba (marama kojom se prekrivaju kosa, vrat i uši) ona ne može biti dio tima, uskoro su promijenili odluku. No ispostavilo se da je tradicionalna muslimanska odjeća izrazito nepraktična za bavljenje sportom. A njezina nećakinja željela se žarko baviti sportom i istovremeno nije htjela odustati od hidžaba jer ga smatra osobnom manifestacijom skromnosti, privatnosti i morala, stoga je valjalo smisliti rješenje koje će pomiriti te dvije teško spojive stvari. Zanetti se bacila u potragu za adekvatnom sportskom odjećom koju je prilagodila odjevnom stilu tradicionalnih muslimanki i tako je nastao burkini.

No ta odjevna inovacija nije smanjila nerazumijevanje društva kojem je odlučila objasniti smisao nošenja burkinija. Prije svega naglašava da je riječ o odjeći koja simbolizira zdrav život i slobodu izbora i ne veže se čvrsto uz islam. Na taj se način islamske djevojke žele integrirati u društvo, baviti se sportom bez 'pogrdnih pogleda' i osude, biti jednake. Naglašava da svaka žena ima pravo nositi odjeću koju želi, bez zabrana i osuda. Osim toga, istaknula je kako burkini mogu odjenuti i žene koje pate od raka kože ili su friško rodile pa se ne osjećaju najopuštenije u bikiniju.

U tekstu se prisjetila i testiranja burkinija, prvo u kadi svoje kupaonice, a zatim na javnom bazenu. Pogledi kupača koji kao da su se pitali 'što to nosi?' nisu je zaobišli, ali unatoč tome osjetila se slobodnom jer je okusila svoje prvo kupanje na javnom mjestu. Stoga burkini smatra odličnim proizvodom koji je istovremeno spojio najbolje od Australije (Zapada) i islama - bikini burku.

Osvrnula se i na zabranu nošenja burke i burkinija koju je Francuska uvela, ističući kako takvi potezi mogu samo izazvati pobunu i imati kontraefekt. 'Svijet ionako ima dovoljno problema, pa čemu stvarati nove?, pita se dizajnerica.

Ni francuska vlada, međutim, nije jedinstvena oko zabrane burkinija. Francuski premijer Manuel Valls podržao je gradonačelnike koji su zabranili taj odjevni predmet, kazavši kako burkiniji predstavljaju 'porobljavanje žena'. No s njim se ne slaže ministrica obrazovanja Najat Vallaud-Belkacem, feministkinja porijeklom sa sjevera Afrike. Ona je istaknula kako joj se osobno ne sviđaju burkiniji, ali da je njihova zabrana politički motivirana i da potiče rasizam.

'Moje društvo iz snova je društvo u kojem su žene slobodne i ponosne na svoja tijela', ocijenila je ministrica Vallaud-Belkacem za radio Europe-1 i dodala da tenzijama zbog napada islamskih ekstremista 'ne treba dolijevati ulje na vatru' zabranom burkinija.

U međuvremenu je najviši francuski upravni sud suspendirao zabranu nošenja burkinija nakon zahtjeva Lige za ljudska prava objasnivši da je riječ o 'ozbiljnom i očito ilegalnom kršenju fundamentalnih sloboda kretanja, slobode vjerovanja i individualne slobode.

SaveSave