Naprijed Hrvatska, stranka bivšeg predsjednika Ive Josipovića, nakon što je i službeno osnovana, dobila je i prvog saborskog zastupnika. Naime, zamjenik predsjednika stranke Josip Kregar već je ranije sjedio u saborskim klupama, a uskoro će se uz njegovo ime na saborskim stranicama navoditi i ime nove stranke. Što će to značiti za njegov daljnji rad u Saboru i što ga to veže s Ivom Josipovićem, Josip Kregar pojasnio je u kratkom razgovoru za tportal
Ime Josipa Kregara nije nepoznato u hrvatskoj politici: još 2000. dva mjeseca bio je povjerenik Vlade RH za Zagreb, niz godina bio je zastupnik u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, a 2009. i kandidat za gradonačelnika Zagreba. Iako u toj lokalnoj utrci nije pobijedio, 2011. na izborima ulazi u Sabor kao nezavisni kandidat na listi Kukuriku koalicije. U javnosti je poznat i kao pravni stručnjak, profesor je na zagrebačkom Pravnom fakultetu, otkuda zna i Ivu Josipovića.
U nedjelju ste postali drugi čovjek nove stranke bivšeg predsjednika Ive Josipovića. Otkada se znate s Ivom Josipovićem i kada ste se zbližili?
Dugogodišnji smo poznanici i dulji niz godina dobri prijatelji. Znamo se od početka 80-ih, kada je on počeo raditi na Pravnom fakultetu. Tada je bio mladi profesor, a i ja sam se družio s mlađim kolegama na fakultetu. Svi smo se intenzivno družili i izmjenjivali iskustva, pa tako i on i ja. Tada je bilo više prilika da surađujemo, a najupečatljivija je suradnja sa Sveučilištem u Bologni, i tada smo imali slične stavove. Kasnije je bio savjetnik Vlade za pitanja suradnje s Haagom, a ja sam imao drugačije mišljenje, no ostali smo prijatelji.
Povezanost preko sličnih stavova prelila se, pretpostavljam, i na politički angažman. Kako je došlo do ideje i dogovora za osnivanje stranke?
Ideja je dosta jednostavna. Stranke su udruženja koja se bore za vlast te pokazuju tendenciju prema unutrašnjem centralističkom ustrojstvu, militarizmu i ideološkoj jedinstvenosti. Međutim, stranke se moraju okupljati prema programskim točkama; ne slažemo se svi uvijek u svemu. Bolje da se povezuju na zajedničkom programu, nego da se svađaju. Htjeli smo stranku koja će prevladati ta ograničenja sadašnjih alternativa. Izbor između HDZ-a i SDP-a nije dobar. Politička karijera ne smije se zasnivati na tome da ćeš dobiti vlast. Nama u stranci vlast nije primarna. Okupljamo nezadovoljne sadašnjim stanjem i tražimo reforme. Tu sam se zbližio i s Josipovićem.
U Sabor ste ušli na listi Kukuriku koalicije i formalno ste član Kluba zastupnika SDP-a iako ste do sada bili nezavisni zastupnik. Ostajte li član tog kluba?
Poslovnik Sabora zapravo onemogućava da zastupnici budu nezavisni i daje prednost klubovima. Za govornicom se nisam uspio pojaviti više od godinu dana te uglavnom govorim iz klupe i to samo nakon 19 sati. A to ne ostavlja naročit dojam i zbog toga nisam bio zadovoljan, ali to nisam skrivao. Zbog svega se stječe dojam da se Sabor pretvara u pozornicu na kojoj je važnije kako ćeš nastupiti, a ne što ćeš odlučiti. Zbog toga dolazi i do pada stila rasprava, a građani ne ocjenjuju dobro Sabor zbog svega toga. Što se tiče Kluba zastupnika SDP-a, članstvo obvezuje i ja nisam uvijek poštovao što se u njemu dogovaralo i imao sam svoje mišljenje. Sada ova nova situacija nameće da sudjelujem u Klubu samo kada me pozovu.
Ivu Josipovića podržavali ste, kako se i sami rekli, niz godina. Kako biste ocijenili njegov mandat na Pantovčaku?
Moja procjena sadrži razlikovanje tri etape mandata. Prva etapa je bila kohabitacija s vladom Jadranke Kosor, pri čemu se on držao krajnje korektno kao predsjednik koji želi postići ulazak u Europsku uniju. Druga etapa je kohabitacija s vladom Zorana Milanovića, a usprkos istim ideološkim polazištima, nesporazumi su izbijali na vidjelo, iako je dojam da se radi o manjim slučajevima. Treće je razdoblje druge predsjedničke kampanje, u kojoj se Josipović oslonio na javno mišljenje i strategije stranaka te izgubio izbore. Nisu baš svi htjeli da trijumfalno pobijedi, a drugi su očekivali pobjedu pa ga nisu dovoljno podržali.
