Slobodna Europa donosi reportažu s Krima, o reakciji tamošnjih Tatara na zaoštravanje odnosa između Ukrajine i Rusije. Kako su krimski Tatari reagirali na ruski upad na poluotok, saznao je dopisnik Slobodne Europe u jednom tatarskom selu nadomak Simferopola
Na prvi pogled selo djeluje tipično prigradski, mirno, uspavano. No ispod površine, među petstotinjak stanovnika vlada strah. Ruske snage su stacionirane samo nekoliko kilometara dalje, na ulicama glavnog grada Krima, Simferopola. I glasine se šire da se sprema napad na Tatare.
Mudasir Kafodar, 55-godišnji Tatar, u rukama drži unuku, u vrtu svoje dvokatnekamene kuće, gdje se igra i njegovih šest unuka. 'Želimo živjeti u miru. No ruski vojnici su ušli na naš teritorij, ukrajinski teritorij, i sada naoružani muškarci hodaju naokolo. Ne samo ja, nego svi mi smo uplašeni. Oni ne ništa ne govore. Ne objašnjavaju tko su. No jasno je da oni nisu Ukrajinci, već Rusi.'
Kafodar je rođen u Uzbekistanu, a 2000. godine se vratio natrag na Krim, jer smatra da je to njegova domovina. Njegove roditelje – danas starce od 93 i 85 godina - deportirao je Staljin 1954. Roditeljsku kuću je ponovno izgradio, a sada se plaši da bi mogao ponovno sve izgubiti. Tatari čine oko 12 posto od dva milijuna stanovnika Krima. Većina je bila deportirana u srednju Aziju tokom Drugog svjetskog rata pod optužbom za suradnju s nacistima, a tek su se počeli vraćati nakon što je Ukrajina izborila svoju neovisnost 1991. godine.
I za razliku od velike većine stanovnika Krima, većina Tatara podupirala je euro-proteste na Majdanu, u Kijevu, koji su srušili predsjednika Viktora Janukoviča. Oni žele da Krim ostane u Ukrajini, te da se Kijev nastavi približavati europskim integracijama. A s ruskim vojnicima na ulicama strahuju od ponovnog potpadanja pod utjecaj Moskve.
Ali Tatari, poput Kafodara, ne plaše se samo ruskih vojnika. Tokom više od dva desetljeća ukrajinske neovisnosti, krimski Tatari su živjeli zajedno s tamošnjim Rusima, koji čine oko 60 posto stanovništva i koji žude da Krim bude dio Rusije. Kafodar kaže kako ima glasina o napadima na Tatare u obližnjim selima, ali novinar Radija Slobodna Europa ih nije mogao provjeriti.
'Što možemo učiniti? Mi smo miroljubiv narod. Nismo se ni za što pripremali. Što možemo učiniti? Prije nekoliko noći, grupa neidentificiranih muškaraca je upala u jednu kuću i pretukli su oca i sina. Oni su u bolnici. Sada se govori da će biti još sličnih napada, u naseljima poput našeg', kaže jedan Tatar.
S Kozacima i drugim promoskovskim grupama koji marširaju ulicama Simferopola i skandiraju 'Rusija! Rusija!' Kafodar i ostali seljani poduzimaju mjere – spremaju se na obranu. Svake večeri dvadesetak stanovnika zaselka Fontana drži stražu. Kafodar priča da nemaju oružje i da se nada da neće biti napada: 'Mi smo krimski Tatari. Mi živimo ovdje. Ne trebaju nam nemiri. Mi ne planiramo ništa loše.'
U glavnom gradu Krima, Simferopolu, lideri Tatara su prillično uznemireni. Sa skupštine medžlisa, 1. ožujka, jedan do tatarskih predstavnika' Ali Khamzii je poručio: 'Čini se da je ruski predsjednik Vladimir Putin dao nalog da se okupira Krim. On će poslati snage i na istok. Mogu reći samo jedno – neću bježati. Ovo nije ni ukrajinska, ni ruska zemlja, već tatarska zemlja.'