Nepovjerljiv prema javnosti, Penić svoj Dom, naziva ga Plava kuća, drži čvrsto zaključanim i nikoga nepozvana ne pušta unutra. Zbog toga su se reporteri Večernjeg lista predstavili kao bračni par koji kod njega želi smjestiti baku koja je imala moždani udar.

'Ovo bi bio bakin krevet', pokazao je Mijo Penić novinarima Večernjeg lista nakon što je otključao vrata i kroz dnevni boravak odveo ih do mračne sobice. U njoj je već ležala nepokretna žena tupo zureći u strop. Pokrivena vojničkom dekom, u smradu izmeta, otvorenih usta iščekivala je krišku mandarinke što je stajala na noćnom ormariću.

Mijo im je jedva dopustio da vidimo još jednu od ukupno šest soba. U njoj se nalaze četiri pohabana kreveta, ni nalik na bolničke prilagođene teškim bolesnicima. Bez trunke danjeg svjetla, jednakog mirisa kao i prethodna, u sobi ima jedva toliko mjesta da odrasla osoba hoda. Prljavi kreveti očekuju umorna tijela, izvještavaju reporteri Večernjaka.

'Ako želite, možemo ovdje staviti i peti krevet', rekao je Mijo pokazujući na sredinu sobe dok je iza tamne zavjese izlazila stara žena jedva u rukama noseći lavor s tek opranim gaćama i čarapama. Za nju bi Mijo Penić morao skrbiti, no umjesto toga, ona u njegovu domu mora i raditi.

'Cijena je 2.000 kuna za višekrevetnu i 2.500 za jednokrevetnu sobu', rekao je. Niska cijena u današnje vrijeme svakog može privući da ostarjele članove obitelji ostavi u ovom zdanju. No, Mijo Penić nema dozvolu za držanje staračkog doma, nema dozvolu da skrbi za starce kojima je potrebna stručna pomoć. Mijo Penić je ugostitelj, hotelijer, kako da ga nazovemo, jer je Plava kuća registrirana kao obrt za najam soba i ostale usluge!

'Da, mi smo dom, imamo sve dozvole. Registrirani smo od 2003. godine i imamo sve papire, ali radili smo i prije', uvjeravao je kuhar Mijo.

'Ja sam medicinski tehničar, ne bih ni mogao držati dom da nemam tu struku', tvrdio je Mijo pokušavajući ih privoljeti da što prije svog pretka prepustimo u njegove ruke. Dok su sjedili za stolom prekrivenim prljavim stolnjakom, iza naših leđa sjedilo je sedam staraca i starica.

Nijedan od njih za sve vrijeme razgovora, a potrajao je 45 minuta, nije prozborio ni riječ. Samo jedna od njih, pogrbljena žena sa zavojem na čelu loše prikrivenim maramom, mumljala je dok joj je Mijina majka gurala bombon u ruke.

'Ostavi starce zaključane u sobama. Na svoje oči sam vidio', ustvrdio je M. Demirović, trgovac bolničkim krevetima kojeg je Mijo Penić prevario. Prošao je Demirović tisuće staračkih domova po cijeloj Europi, ali ovakav užas, kaže, nigdje nije vidio.

Dorica Nikolić iz Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi kazala je da već tri godine s Penićem vode rat. 'Inspekcija ga je zatvorila u lipnju 2005. i 2007', rekla je.

Inspekcijskim nadzorom utvrđeno je da bez ikakvih dozvola u kući drži starce, nema potrebnu opremu, a ni prostor nije uvjetan za takvu djelatnost. Međutim, nakon svakog zatvaranja Mijo Penić plati kaznu i nastavi sa svojim poslom. Kako mu dobro ide svjedoči i sljedeće:.

'Pohvalio mi se da mu ostaje 10 tisuća kuna mjesečno', rekao je Demirović.