Samo u maloj bari i punoglavci nešto znače. Tako bi se moglo opisati ovu bezrazložno veliku pompu, gotovo larmu koja se digla oko izlaska HSLS-a iz vladajuće koalicije i Kosoričine Vlade. Jutarnji list na to je utukao pune tri stranice udarnog prostora u novini, Novi list dvije, Večernji... Iako na tim plahtetinama nećeš naći ni retka zašto bi nas za abdikaciju ove beznačajne strančice trebalo zaboljeti uho.

Dobro, ovim se tanka većina Vlade u Saboru još dodatno istanjila i sada visi na niti koja bi svakog časa mogla puknuti, što bi dovelo do izvanrednih izbora. Ali, čak ni to nije nešto zbog čega bi čovjek ostavio sve i posvetio se samo tome. To bi bilo pametno učiniti samo ako bi ti izbori izvukli iz ladica vladajuće i opozicijske koalicije neke nove ideje, nešto drugo osim ovih prežvakanih i beskorisnih razvojnih modela, ali toga jednostavno nema na vidiku.

Hrvatska politička scena danas sliči na napušteno groblje političkih vizija na kojem je pokopano toliko jalovih i promašenih programa da se novi ukopi više ne obavljaju. Zato ovoj buri u čaši vode oko izlaska HSLS-a iz Vlade treba dati pravu mjeru. Svakako, napustiti koalicijski brod kad prvi valovi počnu padati po palubi i odmah tražiti mogućnost da se zdimi u šator izglednog pobjednika izbora 2011. godine – jest svinjarija. Ali, imaš dojam da je to i vlasti i opoziciji odlično došlo da u ovoj stranci nađu žrtvenog jarca, kako bi se bijes javnosti iskalio na njemu, iako bi prije trebalo na njima.

Jadranka Kosor optužuje Darinka Kosora da ponavlja ‘već viđenu’ podlost ove stranke da se po svaku cijenu uhljebi u svakoj vlasti, a neizravno ga je nazvala i kukavicom koji se boji ‘teških rezova’ kojih se junački uhvatila njezina Vlada. Oh, kako to pravednički i kako lažno zvuči. Pa, draga gospođo premijerko, tko je ako ne HDZ patentirao da vlast i mast idu zajedno i da nema ništa loše u tome da se pripadnike drugih stranaka podmaže čime treba i koliko treba da promijene stranačku košulju? Osim toga, ako Vlada zna kako obaviti spomenute teške rezove, zašto se ovoliko uzbuđuje zbog gubitka tričava dva glasa u Saboru? To je sigurno neće omesti ako zna što i kako s ovom krizom, kao što joj neće pomoći ni stotinu zastupničkih ruku ako to ne zna.

Za prigovore iz četveročlane opozicijske koalicije možeš reći slično. Odande zvocaju da je HSLS predugo grijao stražnjicu u vladajućem bloku da bi ga se tek tako primilo u novo društvo, a usto je, vele, u sadržajnom smislu nula koja ni za gram neće uvećati političku težinu koalicije četiri opozicijske stranke. Hmda, sve to možda bi i stajalo da Čačićeva stranka nije prije samo nekoliko dana podržala novog HDZ-ovog ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića, dok je ona Hreljina bila u koalicijskom zagrljaju s HDZ-om jedva išta manje od HSLS-a (sam Hrelja još je zimus izričito odbijao ući u 'kukuriku koaliciju', tvrdeći čak da takvo nešto i ‘ne postoji’).

Usto, ako je HSLS u smislu sadržaja svoje politike čista, gola nula, a zbilja jest, jako me zanima koju bi ocjenu onda trebalo dati koaliciji SDP, HNS, IDS, odnedavno ojačanom i HSU-om? Pa ta koalicija prvi put je kukuriknula sad će punih godinu dana, a osim da je osnovana u restoranu gdje ne možeš ručati za cijenu ispod sto eura (bijah, osvjedočih se), nitko živ ne zna što je zapravo njezin program. Nije o tome ništa rečeno ni u nedjelju u berićetnom ugođaju etno-sela Baranjski divani pored Belog Manastira, pa imaš dojam da ti ljudi, povrh toga što dobro i skupo zameze, i nemaju jedni drugima što reći.

Čak ni najokvirnije o tome kakvu politiku zapravo misle voditi kada im se jednog dana, a taj je očito blizu, otvore vrata Banskih dvora. U javnim istupima čut ćeš ih samo kako se junače da su spremni preuzeti uzde od ove nesposobne vlasti, da će u roku od pola godine pokrenuti ekonomski oporavak, a još pola im treba da zemlji vrate potreban optimizam. I sve tako. Ali, što i kako napraviti da se to dogodi, to oni majci ne odaju. U toj jalovosti su navlas isti kao Kosoričina Vlada, koja u svojoj ekonomskoj politici osim isposničke štednje nije u stanju smisliti ama baš ništa suvislo i jedina prednost opozicije je što se to u njezinom slučaju tako bjelodano ne vidi.

Ah da, prednost im je i što mogu popaliti poneku ideju drugih iz nevladinog sektora, pa su posvojili ovih 800 tisuća potpisa za referendum kao da su ih osobno skupljali (iako se Milanović osokolio potpisati tek kada je vidio da je to toliko masovno da je rizik odbiti, a Čačić se čak ogradio od glavnih sindikalnih zahtjeva). I, eto, zar nije onda kao bogomdana došla ova bruka koju je napravio HSLS. Da svi vide kako je stožerni dio hrvatske opozicije napravljen od puno boljeg i plemenitijeg materijala od te bijedne strančice.

Naravno, kad su to vidjele žabe iz Vlade i HDZ-a, i one su pružile nogu - što nogu, sve četiri, na potkivanje, kako bi pokazale da su još veće i važnije od luzera iz HSLS-a. Jer, što da lažemo, punoglavci su to, i ovi Kosoričini i oni Milanovićevi. A, rekoh već na početku, samo u maloj bari punoglavci mogu uobraziti da su netko i nešto.