Miroslav Lajčak, čovjek od karijere, bio je prvi od visokih predstavnika međunarodne zajednice kojemu su svi putevi vodili u Bruxelles. To, kao i činjenica kako se Lajčak nije dao nagovoriti na ozbiljnije posezanje za ovlastima, bilo je i poruka međunarodne zajednice da očekuje kako će i BiH krenuti utabanim europskim stazama
SARAJEVO - No kada je BiH umjesto naprijed krenula suprotnim smjerom, što je u BiH normalno, a ali je Europu šokiralo, vjerojatno je i Miroslav Lajčak razumio kako od ulaska na velika briselska vrata nema ništa. Postao je, tako, slovački Sven Alkalaj, te otišao iz zemlje koja je noćna mora i svojih naroda i svih onih koji u njoj pokušavaju nešto ozbiljno učiniti.
Europa je pokazala kako polako diže ruke BiH, i što je još gore prepušta tamošnjim građanima da sami riješe svoje probleme. A to bi moglo značiti, ma kako to tko razumio, da ovdje prava zabava tek počinje, piše Pincom.info
Uoči odlaska, Lajčak je poručio da raspad BiH ne dolazi u obzir. Prvo, jer je to neprihvatljivo za većinu ljudi u Federaciji BiH, a drugo, jednostrana akcija u tom smjeru značila bi da onaj koji ju pokreće radi novu Abhaziju. 'Ne mislim da itko normalan želi stvoriti malu državicu s blokiranim granicama, putovnicama koje nitko ne priznaje i potpunom izolacijom. Tako da je raspad BiH potpuno neprihvatljiv i nemoguć. A što se tiče očekivanja da će doći netko izvana i smijeniti sve one koji misle drukčije, ona su potpuno nerealna i u zabludi su oni s takvim očekivanjima', upozorio je Lajčak.
U razgovoru za Večernji list, Lajčak je prvi put rekao da je glavni razlog njegova odlaska iz BiH na mjesto šefa slovačke diplomacije činjenica da se od ožujka, kada se održava sjednica Vijeća za provedbu mira, mijenja pozicija međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini- ili se zatvara Ured visokog predstavnika (OHR) ili će on biti toliko ojačan da će prerasti u međunarodni protektorat.
Bilo koje od ova dva rješenja, Lajčaka ne privlače da ostane u BiH. Zatvaranje Ureda visokog predstavnika značilo bi da treba stupiti na scenu novi europski povjerenik, a produžetak njegova mandata doveo bi do svojevrsnog stavljanja europskog partnerstva, a time i Lajčakove političke filozofije, u drugi plan.
Najlakše mu je bilo, kaže, raditi s Draganom Čovićem i Nebojšom Radmanovićem, koji su mu i “mentalno najbliži”, dok Milorada Dodika smatra talentiranim političarom koji se ne zna kontrolirati. Uz to, on mu je, kako priznaje, pravio najviše problema tijekom njegova mandata u BiH.
