Da bi stvar bila gora, ne samo da je zaražen smrtonosnim virusom, nego su mu liječnici tajili taj podatak osam mjeseci. Oboljeli pacijent zbog fizičkih i duševnih bolova traži 750.000 kuna, a supruga i sin još po 220.000 kuna za boli zbog njegova teškog invaliditeta, piše Večernji.hr.

Bolnica nije pristala na izvansudsku nagodbu, jer, kaže odvjetnik Mađarić, drže da nisu oni krivi nego Zavod za transfuziologiju, koji im je poslao zaraženu krv. U tužbi se navodi više razloga za odgovornost bolnice, koja je pacijentu prešutjela da je zaražen, pa je osam mjeseci bez antivirusne terapije uobičajeno živio sa suprugom i obitelji, a osoblje u bolnicama u kojima je liječen nakon Rebra postupalo je s njim bez posebnih mjera opreza.

To može povlačiti i odgovornost KBC-a Rebro, koja nije predmet ove tužbe. Na Klinici za kardijalnu kirurgiju na Rebru 20. listopada 2003. rekonstruirana mu je aorta i zamijenjen aortalni zalisak te je primio transfuziju krvi. Iz bolnice mu je krv 5. i 18. studenoga 2003. slana u Kliniku za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević radi testiranja na antitijela HIV-a. Oba puta nalaz krvi bio je granično pozitivan na HIV, pa je prof. dr. Josip Begovac iz Klinike za infektivne bolesti preporučio ponovno testiranje.

No bolnica Rebro to je ignorirala i otpustila ga. Premješten je 25. studenoga u malu bolnicu izvan Zagreba i tamo je ostao do 20. prosinca 2003. Potom je bio na kućnoj njezi do sredine travnja 2004.

'KBC Rebro mu ni na koji način nije dao do znanja da mu je nalaz krvi HIV pozitivan, niti su s time bili upoznati liječnici bolnica u koje je premješten! Nitko mu nije rekao da mu je krv testirana na HIV, iako se ta pretraga ne smije raditi bez pristanka pacijenta. KBC Rebro skriva činjenicu da je pacijent HIV pozitivan i od njega i od liječnika koji su ga nastavili liječiti nakon operacije srca.

Prešućivanjem da je zaražen HIV virusom bolnica je ugrozila njega, članove obitelji među kojima i malenu unuku, liječnike i osoblje u bolnici gdje je liječen nakon povratka iz Zagreba, kao i osoblje bolnice u Krapinskim Toplicama gdje je bio na oporavku', ističe u tužbi odvjetnik Josip Mađarić.

Po povratku iz toplica Zavod za kliničku transfuziologiju ga je 8. srpnja 2004. telegramom pozvao da dođe na ponovne pretrage krvi u Zagreb. Dan poslije upućen je u Kliniku za zarazne bolesti. Iako su ga liječnici uvjeravali da je vjerojatno posrijedi pogreška, dr. Josip Begovac 10. srpnja 2004. obavijestio ga je da je definitivno zaražen virusom HIV-a. Odmah je počeo s antivirusnom terapijom.