Pomogla je promptna reakcija apsolutno svih nositelja vlasti te su javno i bezrezervno stali u zaštitu ministra kojega se navodno željelo kompromitirati, a onda je i sam Tolušić izjavio da je na udaru 'bande koja se zaigrala i kojoj bi bilo vrijeme da pakuje kofere'. U političkoj sferi vlada opći konsenzus da se radi o vrlo sofisticiranoj krivotvorini s paraobavještajnim potpisom, pa se lamentira o obliku ministarskih cipela, duljini prstiju i boji sata na zapešću - no nitko ne želi javno spekulirati kakva pozadina doista stoji iza toga. Je li na djelu svojevrsni nastavak afere SMS i obračuna HDZ-ovih frakcija, možda vanjski udar na Vladu, osveta lobija kojima je ministar poljoprivrede stao na žulj ili eventualno kombinacija svih ovih opcija?

Premijer Andrej Plenković u srijedu se javno zgrozio nad spekulacijama da se radi o propagandnom triku njegove vlade koji bi služio skretanju pozornosti s ostalih afera, pa bi tu opciju valjalo i službeno isključiti.

Sam Tomislav Tolušić, čini se, skloniji je verziji koja upućuje na poljoprivredne lobije: u tekstu tjednika Nacional, kojim je afera otvorena, kazao je da je poprilično siguran tko stoji iza svega. 'Posljednje dvije godine dirnuli smo u niz osinjih gnijezda u sektoru poljoprivrede i šumarstva i spriječili krađu više stotina milijuna kuna. Osice bodu već neko vrijeme zbog toga, ali poručujem im da su se na krivog namjerili', objasnio je u Nacionalu.

Roksi hvalio sam sebe

Jedan od najmlađih ministara u hrvatskoj povijesti (u veljači će napuniti tek 40 godina) do svoje pozicije došao je nižući dužnosti isključivo u javnom sektoru, pa je jedan od političara koji nemaju doslovno nijedan dan staža u privatnom biznisu. Nakon što se već s 18 godina učlanio u HDZ i potom diplomirao pravo, u rodnoj Virovitici godinu dana bio je vježbenik u Uredu državne uprave, potom dvije godine stručni suradnik za protokol i odnose s javnošću u Uredu gradonačelnika, a onda još dvije godine stručni suradnik u Upravnom odjelu za gospodarstvo i razvoj, također u gradskoj upravi. Godine 2008. postaje virovitičko-podravski župan, a u toj fotelji ostaje puna dva mandata kao najmlađi župan u Hrvatskoj.

Lokalni mediji njegov uspjeh u više navrata pripisivali su mentorstvu utjecajnog virovitičkog šefa i dugogodišnjeg predsjednika HVIDRA-e Josipa Đakića te kratkotrajnog ministra unutarnjih poslova Ivice Kirina. Analitičari su mu zapazili i iznadprosječnu sklonost i sposobnost samopromocije, koji put čak i vrlo neuobičajenim metodama: tako je na lokalnom portalu virovitica.net tadašnji župan pod nadimkom Roks anonimno hvalio sam sebe te svoje mentore Kirina i Đakića, istodobno vrijeđajući političke protivnike.

>> Pitali smo Tolušića hoće li se opet kao neki 'Roks' obrušiti na suparnike

'Bravo Kiro, bravo Jopa, bravo Tole! Bravo HDZ! I ja sam zadovoljan Tolušićem jer je stvarno osvježenje u ovoj učmaloj županiji i stvarno se trudi. Župane, svaka čast! Samo tako, ne obaziri se na ove jadnike', napisao je Tolušić. Problem je, međutim, što je istodobno ispisao uvrede lokalnom SDP-ovcu Bori Milivojeviću i nazvao ga 'običnim lopovom koji navodno uzima pinku', pa je ovaj podnio prijavu. Istragom se došlo do Roksovog stvarnog identiteta, a župan je na koncu bio prisiljen priznati da je on osobno ispisivao laude sebi i uvrede konkurentima. Zbog ovog posljednjeg osuđen je i dobio je kaznu od nešto više od pet tisuća kuna.

Zgodan je i detalj kako je u njegovu mandatu po županiji posijano nekoliko prigodnih ploča, od mosta, parka i šetnice do ambulante, na kojima se spominje njegovo ime.

U kratkotrajnoj vladi Tihomira Oreškovića (odnosno Tomislava Karamarka) imenovan je za ministra regionalnog razvoja i fondova Europske unije, u čemu se - kako je neizravno posvjedočila njegova nasljednica Gabrijela Žalac - nije previše iskazao. 'Kada govorimo o isplaćenim sredstvima, onda moramo reći da nismo imali što praktički ni ovjeriti jer nije bilo natječaja u prošloj godini, a to su stvari kojima svjedočimo', objasnila je nedugo nakon preuzimanja dužnosti. Ipak, kao važan kadar slavonskog HDZ-a Tolušić je bio predodređen za visoke dužnosti, pa ga je u Plenkovićevoj vladi dopao iznimno opsežan i zamršen resor poljoprivrede.

Smatralo ga se vrlo bliskim zamjeniku predsjednika stranke Milijanu Brkiću, pa u nekim prilikama čak i spominjalo kao mogućeg premijera ili predsjednika stranke: u ljeto 2016. godine otvoreno je priznao da je spreman preuzeti mjesto predsjednika Vlade 'kada bi se to od njega tražilo', a nešto kasnije spekuliralo se da bi upravo on mogao biti zaštitno lice unutarstranačkog desničarskog udara na Plenkovića jer za sobom ne vuče afere, ima solidan imidž u javnosti i prihvatljiv je velikom broju HDZ-ovih utjecajnih ogranaka. Ostalo je zapisano i to da je svojedobno žestoko branio tadašnjeg predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka i govorio da 'nema razloga za njegovu ostavku', da bi samo desetak dana on bio prvi HDZ-ovac koji ju je otvoreno zatražio.

Situacija se radikalno izmijenila izbijanjem afere SMS i uhićenjem njegova vozača Blaža Curića, ujedno Brkićeva kuma, koji je osumnjičenom Franji Vargi dojavio da ga prate i prisluškuju te naredio da uništi dokaze o paraobavještajnim aktivnostima, između ostalog navodno o akciji lažiranja komunikacije premijera Plenkovića, sudaca Vrhovnog suda i drugih bitnih političkih aktera. Od afere koja je proglašena pokušajem državnog udara paraobavještajnog podzemlja on se promptno ogradio, a vrlo brzo je i otpustio djelatnicu u svom ministarstvu koja je u spornom trenutku bila s Curićem, pa mu čak i nabavila mobitel s kojega je slao dojave.

Kao ministar poljoprivrede, Tomislav Tolušić u mandat je krenuo svojevrsnim gospodarskim ratom sa susjednim državama kad je za 200 posto povećao cijenu inspekcijskog nadzora voća i povrća te tako neizravno pokušao onemogućiti uvoz. Ubrzo je, ipak, pod pritiskom Europske unije i javnosti - ali i otvorene Plenkovićeve kritike - odluku morao povući.

Već potkraj 2016. godine njegovi inspektori počeli su masovno pronalaziti salmonelu u mesu i jajima, odmrzavale su se plećke i preturala piletina, no mahom po uvozničkim tvrtkama i stranim trgovačkim lancima, dok je on sam izravno pozivao potrošače da kupuju isključivo hrvatske proizvode. S trgovcima je ratovao i oko cijena mlijeka te zastupljenosti domaćih pekarskih proizvoda na njihovim policama. Kao plus mu se svakako priznaje donošenje Zakona o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi - odnosno zabrana dampinga, prodaje proizvoda po cijeni nižoj od bilo kakve nabavne cijene.

'Priznajem da nisam očekivao med i mlijeko, ali sam i sam ostao iznenađen količinom nepravilnosti u sektoru poljoprivrede. Mislim da se ovdje nalazi najveći broj nepravilnosti u odnosu na ostala ministarstva kada govorim o neprovođenju zakona, izbjegavanju zakonskih propisa te izvrgavanju zakonskih normi', objasnio je na početku ovog ministarskog mandata. Radikalne i medijski naglašene akcije ovog tipa kasnije su se ipak znatno prorijedile, barem ako je suditi po dojmu u javnosti.

'Uhvatio se u koštac s problemima'

'Ne, nikada nije bilo više kontrola na terenu nego danas i to uopće nije loše', smatra jedan od nekad najistaknutijih seljačkih lidera Matija Brlošić, danas član Upravnog odbora Hrvatske poljoprivredne komore.

'Tolušić je jedan od rijetkih koji pokušava i trudi se mijenjati ono na što smo javno upozoravali: od korištenja državnog poljoprivrednog zemljišta i provedbe gospodarskih programa, preko učestalosti inspekcijskih nadzora, do potpora ili kvalitete uvoza u Hrvatsku. Nekome se sviđa, nekome ne, ali činjenica je da se uhvatio ukoštac s problemima i napravio solidan broj koraka naprijed u odnosu na svoje prethodnike', kazao nam je Brlošić.

Jedan od najvećih hrvatskih mljekara Mladen Šolčić slično razmišlja: po njemu je Tolušić nakon Petra Čobankovića jedan od boljih ministara poljoprivrede.

'Krenuo je u dobrom smjeru i solidno radi, no ne može se u kratkom roku ispraviti ono što je njegov prethodnik upropastio. No barem je zaustavljen pad broja mljekara i pad proizvodnje mlijeka, a i kontrole kvalitete hrane jedna su od vrlo korisnih mjera. Da je ostao Tihomir Jakovina, više nas ne bi bilo', kaže Šolčić.