Limun je zimzelena biljka koja potječe iz Azije, a u našoj regiji prvi put se spominje još u doba Starog Rima, iako se s uzgojem pričekalo do petnaestog stoljeća na područuju Genove. Zanimljivo je i znati da ga je Kolumbo doveo na prostore Amerike tijekom svog putovanja davne 1492. kada je taj kontinent i otkriven; radilo se o sjemenkama. Ipak, tek su sredinom osamnaestog stoljeća počela istraživanja o liječenju skorbuta limunom na mornarima, a nagađa se da ih je  između 14. i 18. stoljeća umrlo dva milijuna zbog posljedica manjka vitamina C.

Na sreću, mi danas imamo limuna koliko god poželimo, a jedina predostrožnost koje se moramo držati je porijeklo uzgoja. Naime, 'obični' limun u/na kori može sadržavati dvije do tri vrste pesticida, odnosno fungicida i ostalih kemijskih supstanci kojima se tretira tijekom uzgoja, odnosno transporta. Zato bi bilo idealno koristiti isključivo one iz provjereno organskog uzgoja.

U slučaju da ne možete naći eko limune, onda ih svakako prije rezanja dobro operite. Kada kažem 'dobro', mislim na namakanje u sudoperu ili većoj zdjeli 15-20 minuta u otopini sode bikarbone i vode ili alkoholnog octa i vode. Svako malo ih okrećite da cijela površina kore bude tretirana. Na kraju namakanja dobro izribajte pod mlazom hladne vode, tek tada su spremni za konzumaciju, tj. pripremu. Ovom metodom uklanjate veći dio otrova koje sam spomenuo, ali dio ih ipak ostaje pa bih upotrebu kore preskočio.

Glikemijski indeks limuna je 19 i dakle vrlo nizak, čak i od naranče čiji je 45. Dakle, gušterača neće nositi teret proizvodnje visokih količina inzulina radi rješavanja šećera, odnosno glukoze u krvi. Usto, meso limuna prosječne veličine sadrži 17 kalorija. Pedeset posto dnevne potrebe za vitaminom C, dva posto za kalcijem i dva posto za željezom. Iako i u limunu ima kalija (cca 80 mg bez kore), radije posegnite za narančom ili grejpom u obitelji citrusa.

Kada kupujete limune, pazite da su lijepe žute boje – zeleniji dijelovi su kiseliji; ne smiju biti mekani i kora im mora biti glatka – gruba kora znači manje soka, što se može osjetiti i po težini svake voćke. Limune bi trebalo držati u hladnjaku i upotrijebiti unutar dva tjedna.

Limunada je alfa i omega kada su u pitanju osvježavajući ljetni napici. Recepata je stotine, pri čemu primat, ako se mene pita, drži ona domaća od svježe cijeđenih plodova.

Tijekom godina sam isprobao razne varijante limunada i danas vam želim podijeliti po meni najbolji recept i nekoliko varijacija na temu.

Za litru limunade će vam biti potreban jedan limun, litra vode, dvije velike žlice šećera ili još bolje stevije, dvije šake leda i nekoliko listića svježe mente. Limun ocijedite ili oguljenog narežite na četvrtine. Ako koristite nešpricani limun, onda ga ne gulite. Ubacite limun, šećer i vodu u blender, poklopite te miksajte na najjačoj brzini desetak sekunda. Procijedite kroz gusto cjedilo i potom dodajte kocke leda te listove mente koje možete ubaciti cijele ili vrlo nježno stisnute u mužaru da puste više soka. Servirajte. Litra je dovoljna za četiri čaše od 2,5 dcl limunade.

Ova je limunada toliko dobra da možete odmah u startu količinu poduplati. Neki recepti savjetuju pravljenje baznog sirupa kuhanjem vode i šećera te dodavanjem limuna na kraju, ali vitamin C vrlo je nestabilan na višim temperaturama i zato ga ja radije ne kuham.

Umjesto običnog bijelog šećera, zbog boljeg okusa, ali i kvalitetnijeg nutritivnog profila preporučio bih vam neobrađeni šećer šećerne trske ili med koji stavite istu količinu kao da koristite šećer. Uzmite onaj med koji volite; meni je odlična lipa za po danu, a bagrem uvečer. S medom ne morate nužno miksati limunadu, ali ocijedite limun i promiješajte da se otopi.

Ako, poput mene, brojite kalorije i želite se dijetalnije hraniti, smanjite količinu slatkog ili ga sasvim izbacite, a i kao što ranije spomenuh, upotrijebite steviju koja je idealno rješenje za slađenje jela i pila za sve dijetetičare i dijabetičare.

Kod pravljenja limunade možete umjesto obične vode koristiti ohlađeni zeleni ili bijeli čaj, čaj od mente (naročito ako nemate svježe listove) ili ih pomiješati pola-pola. Nekada upotrijebite gaziranu mineralnu vodu za drukčije osvježenje. Sljedeći put ubacite smrznute komade voća, npr. kocke lubenice, dinje, bresaka, očišćenih trešanja/višanja ili šumskog voća. Okus i boju limunade možete lagano izmijeniti dodavanjem nekoliko kapi voćnog sirupa brusnica, malina, kupina ili bazge.

Ako pak želite blago osvježenje, jednostavno narežite limun na tanke kolute, ubacite u vrč hladne vode, ostavite da malo odstoji i voda će imati nježan okus limuna. K tome možete na isti način narezati svježi krastavac i dodati ga u vrč s limunom. Kad vodu ostavite u hladnjaku otprilike sat vremena, imat će jači okus.

Za zabavu možete ubaciti bijelog ruma ili votke prema želji, koji će se odlično uklopiti uz komade smrznutog voća.