Sljedeće godine Njemačku očekuju parlamentarni izbori, na kojima će se Angela Merkel boriti za svoj treći kancelarski mandat. No, ni socijaldemokratska opozicija ne sjedi skrštenih ruku te planira žestoku kampanju u kojoj će protiv Merkel možda poslati trojicu mogućih kancelara. Analitičari ističu da je riječ o riskantnoj strategiji
Najnoviji rezultati istraživanja popularnosti političara, koje redovito provodi javna televizija ARD, pokazuju da je njemačka kancelarka Angela Merkel omiljena u svom narodu kao nikad u protekle dvije godine. Čak 64 posto Nijemaca ima pozitivno mišljenje o njoj i njezinom radu. Bez obzira na višemjesečnu krizu eura, njemačko je gospodarstvo stabilno, a Merkel svojim smirenim stilom - pa čak i onda kada se nikako ne treba biti smiren - ulijeva povjerenje narodu, koji je očito zadovoljan svojom kancelarkom. S druge strane, to ne znači da je jednako zadovoljan i njezinom strankom CDU, čija je popularnost daleko ispod Merkeličine, negdje oko 35 posto.
Kako se u Njemačkoj kancelar ne bira izravno na izborima, nego u parlamentu, sve ide u prilog tome da će za 2013. godinu zakazani izbori za Bundestag biti vrlo zanimljivi. Već se pokazalo da popularnost Angele Merkel ne znači i velike izborne dobitke za stranku na čijem je čelu, pa se konzervativno-liberalna koalicija 2009. mogla formirati prvenstveno zahvaljujući odličnom rezultatu liberalnog FDP-a, koji je osvojio 14 posto.
FDP je u međuvremenu ruinirana stranka, koja ne može preći izborni prag, što znači da Merkel neće tako lako opet postati kancelarka.
Naročito ako se pita najveću opozicijsku stranku SPD, koja se u međuvremenu uspjela oporaviti od traume velike koalicije s CDU-om, nakon koje je doživjela najveći debakl u svojoj 150-godišnjoj povijesti, osvojivši tek 22 posto glasova. U međuvremenu su se u anketama popeli na 29 posto, s tendencijom stalnog rasta. Socijaldemokrati trenutno imaju slatku muku trojice potencijalnih kandidata za kancelara te razrađuju strategiju za parlamentarne izbore, a sve s ciljem da konačnu maknu Angelu Merkel s mjesta kancelarke, nakon osam dugih godina, te se u crveno-zelenoj koaliciji vrate na čelo Njemačke.
Nema razloga za žurbu
U tome bi SPD trebao predvoditi jedan od trojice mogućih kancelarskih kandidata: šef stranke Sigmar Gabriel, predsjednik poslaničkog kluba u Bundestagu Frank-Walter Steinmeier i bivši ministar financija Peer Steinbrueck. Svaki od njih ima svoje prednosti i mane te bi, spojeni u jednu osobu, činili savršenog protivnika za poraz Angele Merkel, no SPD će se na kraju morati odlučiti za jednu osobu jer Njemačka može imati samo jednog kancelara. No, crveni politički stratezi odlučili su se na drukčiji, a zapravo stari pristup, koji je 1998. doveo Gerharda Schroedera u Ured kancelara (Kanzleramt).
Schroeder je tek u ožujku proglašenim službenim kandidatom SPD-a za kancelara te je odradio furioznu predizbornu kampanju, koja ga je u jesen iste godine dovela do velike pobjede na izborima. Stoga SPD ne želi žuriti s izborom za kancelarskog kandidata, pa će prvo pričekati rezultate pokrajinskih izbora u Niedersachsen 20. siječnja, na kojima socijaldemokrati imaju velike šanse za trijumf nad vladajućim CDU-om.
Istovremeno, to znači da će SPD tijekom cijele ove godine u javnosti imati trojicu iznimno kompetentnih političara, od kojih bi svaki mogao voditi uspješno Njemačku. Sigmar Gabriel je bio pokrajinski premijer i ministar okoliša, a svakako ima najviše političkog erosa među SPD-ovom trojkom, no zamjera mu se brzopletost i sumnja u njegovu staloženost. Frank-Walter Steinmeier je pak bio jedan od najbližih Schroederovih suradnika te odlično poznaje obaveze i funkcioniranje kancelara, a kasnije je bio i uspješan ministar vanjskih poslova, dok se Peer Steinbrueck može pohvaliti da je, kao ministar financija, odlučnim mjerama 2008. Njemačku spasio od tadašnje svjetske financijske krize. S druge strane, Steinbrueck je poznat kao političar bez dlake na jeziku, često i sa sarkastičnim komentarima, naročito na račun onih koji su manje kompetentni od njega, a takvih je – ruku na srce – mnogo. Steinmeierov najveći problem jest što je već jednom izgubio od Merkel, s obzirom na to da je bio kancelarski kandidat SPD-a na prošlim izborima, ali je to ipak bio poraz cijele socijaldemokratske reformske politike, a ne samo njega kao pojedinca. Zato je u međuvremenu zadobio velike simpatije njemačke javnosti, kada se na tri mjeseca povukao iz politike kako bi donirao bubreg vlastitoj supruzi, koja bi inače umrla.
Izbjegavanje direktnog obračuna
Kako izvještavaju njemački mediji, u SPD su se također lukavo odlučili prestati direktno napadati popularnu kancelarku, nego će secirati i do kosti ogoliti svaku pogrešku sveukupne politike, a naročito promašaje pojedinih ministara, kojih neće nedostajati. U SPD-u se interno Merkel s mješavinom frustracije i poštovanja naziva 'teflon-kancelarkom', što ne znači da ona nema svoje slabosti, nego da se iste – smatraju stranački stratezi – mogu bolje razotkriti ako se ne ide frontalno na Merkel.
Zbog toga će ključni ljudi SPD-a ovu godinu provesti 'u dijalogu s građanima', kako bi 'zajednički razradili program buduće vlade', a takvi susreti će se koristiti i za sijanje sumnje o aktualnoj vladi. Rezultat bi trebao biti da Merkel počne izgledati kao kancelarka loše vlade, što možda i neće biti teško s obzirom na vječne svađe u vladajućoj koaliciji, oko svega i svačega.
Njemački komentatori upozoravaju na dvije ključne stvari oko planova SPD-a da se vrati u Ured kancelara u Berlinu. Prva je da je riječ o riskantnoj strategiji, koja podrazumijeva mnogo toga – primjerice pobjedu na izborima u Niedersachsen – da bi u konačnici uspjela. Druga stvar je mnogo banalnija, ali istovremeno i mnogo važnija: kada šaljete tri muškarca na jednu ženu, što to zapravo govori o tim muškarcima?
