ŽIVOT U SOS SELU

Ljubav koja spašava živote djece bez roditelja

Bionic
Reading

'Ovo je moj SOS brat', pokazuje nam ponosno sedmogodišnji Matija na jednoipolgodišnjeg Kikija. Njih dvojica i još troje djece žive u Lekeniku, u SOS Dječjem selu, u SOS kući, sa SOS mamom. Kako im životne okolnosti nisu dopustile da ispred svih tih imenica ne stoji 'SOS', ovo mjesto im je definitivno slamka spasa i prilika za bolji život

Republika Hrvatska pokriva 40 posto troškova SOS Dječjeg sela, stoga svoj prilog možete dati na humanitarnom broju telefona 060 9003 (cijena poziva 5 kn + PDV).

Dani mališana koji žive u SOS Dječjem selu potpuno su ispunjeni. Vrtić, škola, instrukcije, hobiji, sportske aktivnosti… U ovom malom svijetu u Lekeniku, mjestu između Zagreba i Siska, svaki je dan potpuno ispunjen.

Projekt SOS Dječje selo Hrvatska u svom prvom selu u Lekeniku danas slavi 20. godišnjicu. Posjetili smo ih nekoliko dana ranije da bismo zabilježili njihovu 'nerođendansku' svakodnevnicu.

Podne je i SOS mama Neda ima pune ruke posla. Dočekuje nas veseli lavež čak četiri psića dok se na terasi izležava nekoliko maca. Mali Kiki bezbrižno u sjedalici gricka smoki dok mu Matija daje puse i ponosno kaže: 'Kiki je moj SOS brat.' SOS mama Neda ostaloj djeci daje ručak, nudi nas sokom i počinje priču.


SOS mame uglavnom nemaju svoju djecu ili su ona već odrasla. SOS kuća je njihova kuća, u njoj žive te odlaze samo kada imaju slobodne dane. One se brinu za to da mališani na vrijeme napišu zadaće, da je kuća pospremljena, da su djeca sita, ali su tu i da ih tješe i slušaju njihove probleme. Uz to, što je najvažnije, pružaju im bezuvjetnu ljubav koja barem djelomično nadomješta trenutke koje djeca ne provode sa svojim biološkim roditeljima koji ili nisu u mogućnosti ili se ne žele brinuti za njih.


Kako se živi u SOS Dječjem selu, pogledajte u videoprilogu.