Prestanite kukati kako vam je dosta kiše i ovog ludog vremena i iskoristite tu energiju za branje vrganja po obližnjim šumama. Gumene čizmice sigurno imate kao i kabanicu i košaricu. Dakle, nema izmotavanja!

Naravno da branje gljiva nikad nije dječja igra, jer se iste moraju poznavati. Neiskusan berač gljiva tako može ljetni vrganj lako zamijeniti s gljivom Ludarom!
(na fotki je , navodno, vrganj :))

Provjerite upute na blogu Svijet gljiva gdje sam i pronašla sljedeće informacije:

Kod ljetnog je vrganja stručak uvijek krem ili smećkaste boje dok je kod Ludare crven.

Kod ljetnog je vrganja klobuk tamniji od stručka, a kod Ludare obrnuto.

Kod ljetnog je vrganja donja strana klobuka krem ili zelene boje, ali nikada crvene kao kod Ludare!

Klobuk kod vrganja, ovisno o terenu na kojemu raste, može biti svih nijansi smećkaste boje, dok je stručak za nijansu, dvije svjetliji. Raste u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama i na livadama.

Nakon ovoliko kiše možda ga pronađete i u vlastitom ili susjedovom vrtu! ;)

O podvrstama vrganja lijepe fotke i objašnjenja pronađite na blogu Enogastrobrutal u članku Vrganj - King of the Hill navedenog kolege blogera, koji je prošli vikend istima omastio brk i time se, na Facebooku, besramno hvalio.

Toliko su svježi i bucmasti i divni bili da ih je smazao sirove s malo maslinovog ulja
i aceto balsamica

Vrganj jako voli i svježe mljeveni papar i peršin. Tako da ih sirove možete jesti i s malo soli, papra, peršina i maslinovog ulja - uživacija zagarantirana ;). 

E sad, što se tiče kupovanja istih na tržnici pronašla sam savjet gljivara i muzičara Gule, koji kaže;

Ulovljeni ili kupljeni vrganj treba pregledati. Strašno je to što se često izvana ne vidi jesu li ga napali crvi. Oni nisu problem, ali rade rupice pa se na tim mjestima vrganj lakše kvari, a to je već opasno. Svaki dobar gljivar zna procijeniti je li vrganj pretjerano crvljiv. Jer, ako je samo malo crvljiv, to se da pretrpjeti.

Ako niste gljivar, obratite se prijateljima jer ih kupovati na tržnici nije lako. Postoji odredba koja kumicama bez čitabe zabranjuje prodaju.

Nikada na Dolcu nisam vidio otrovnu gljivu, ali vidio sam stare i trule gljive od kojih se čovjek uistinu može otrovati. Trovanja starim gljivama neusporedivo su češća nego trovanja otrovnim gljivama. Trulu gljivu svatko može prepoznati. Mekana je, crvljiva i smrdi. Istina je da ljudi kod gljiva prelaze preko nekih stvari koje bi kod mesa odmah prepoznali. No, neka to inspektori kontroliraju, a bakice koje su pretvorili u dilere, neka ostave na miru.

Jedna od legendi o vrganju jest da prestane rasti kad ga ugledate, što je nažalost istina, budući ga redovito uberete i strpate u košaricu!

Ako pak sami idete u lov na vrganje primjenite sljedeće (opet kaže Gula):

Vrganju treba prići pažljivo i pogledati ga sa svih strana, a zatim nježno kucnuti po klobuku. Taj zvuk otkriva njegovu starost. Ako je zvonak i napet, riječ je o mladom, ponosnom vrganju, a ako je zvuk nikakav, a na klobuku nakon kucanja ostane udubina, taj je vrganj već na kraju svoga kratkog života i bolje ga je ostaviti u šumi.

Eto vam inspiracije za vikend! Pustite da vas zapahne, preuzme miris proljetno, ljetnih vrganja i mokre šume .... mmmm, odoh' šetat' psa u šumu, možda već danas ulovim koji vrganjčić! Oni manji su navodno bolji, koncentriranijeg mirisa i okusa ;)