Sjedinjene Države ne vode ratove samo izvan svojih granica, nego protiv sebe same. U idućih deset godina iz vatrenog će oružja biti upucano milijun Amerikanaca, četvrtina Hrvatske!

Prema podacima Washington Posta, od 1961. zabilježeno je 166 masovnih ubojstava. Amerikanci čine pet posto svjetske populacije, a drže 42 posto privatnih pucaljki u svijetu. Čak 300 milijuna komada raspršeno je po privatnim domovima, dvostruko više nego prije 15 godina. Prije dvije godine samo je Jemen imao višu stopu masovnih pucnjava među zemljama s više od 10 milijuna stanovnika. Gotovo na svakog Amerikanca dolazi jedna pucaljka, u Japanu manje od jedne na stotinu stanovnika. A gdje ima vatrenog oružja, ima mrtvih. Od njega godišnje pogine jednak broj građana (više od 33.000) kao u prometnim nesrećama.

Američki prosjek ubojstava, samoubojstava i smrtnosti djece uzrokovane vatrenim oružjem daleko je viši od bilo koje druge industrijalizirane zemlje. Prema podacima iz 2003. godine 87 posto nesreća među djecom mlađom od 15 godina uzrokovanih vatrenim oružjem u svim industrijaliziranim zemljama odnosi se na one u Sjedinjenim Državama, iako u njima živi samo pet posto populacije te životne dobi. Prema konzervativnoj procjeni Washington Posta, od 2000. godine više od 150.000 učenika doživjelo je napade vatrenim oružjem u 170 škola.

Masovne pucnjave događaju se u mnogim kutovima američkog javnog života, od trgovačkih centara i sajmova hrane, do škola, crkava i sinagoga, koncerata i kino dvorana, šireći se poput epidemije. Tri nova slučaja doista bi mogla potvrditi zaključak istraživanja o epidemiji Sveučilišta u Arizoni iz 2015. koje kaže da su masovna ubojstva vatrenim oružjem posljedica zaraze sličnim događajima u neposrednoj prošlosti.

Zar ubojica u El Pasu nije objavio manifest nadahnut dokumentom objavljenim uoči nedavnog masakra u novozelandskom gradu Christchurchu, pravdajući napad na kupce u Walmartu osvetom zbog 'latinoameričke invazije na Teksas'?

Za istraživače iz Arizone mediji su bakterije kojima se bolest širi od jednog do drugog počinitelja, a barnumski publicitet koji se daje svakom takvom događaju inspiracija je za sljedeći. Više žrtava znači više publiciteta, više publiciteta više inspiracije, a više inspiracije širu zarazu prema kojoj muškarci nisu otporni, zaključuje portal Atlantic pa kaže: Sjedinjene Države troše milijardu dolara godišnje za ublažavanje posljedica prirodnih katastrofa, ali su škrte kada je riječ o sprečavanju masakra, iako su zadnjih pola stoljeća oni proizveli jednak broj žrtava kao uragani.

No ovakva istraživanja govore o posljedicama, ne o pravim uzrocima, jer sve teorije – piše The New York Times – na kraju dovode do istog zaključka: jedina varijabla koja može objasniti visoku stopu masovnih ubojstava vatrenim oružjem u Americi jeste astronomska količina vatrenog oružja u privatnim rukama.

U Wyomingu, Aljasci i Montani posjeduje ga 60 posto domaćinstava. Uz Meksiko i Gvatemalu SAD su jedine tri države u kojima građani imaju naslijeđeno pravo posjedovanja oružja zajamčeno ustavom, dok Švicarci, primjerice, smatraju da to pravo moraju zaslužiti. Ono je dio tradicije u zemlji osvojenom oružjem, gdje je pojedinac okružen nepoznatim ljudima, s premalo policije i previše kriminalaca.

Promijenila se i društvena klima, Amerika je zemlja sve dubljih društvenih sukoba, Trump je napuhao problem imigracije, graknuli su ekstremisti, narastao je jaz između siromašnih i bogatih. Uz to Amerika nije ona kakva je bila prije 30-40 godina, građani sve manje dijele zajedničke vrijednosti.

Ograničenja kupovine oružja su nikakva, uključujući poluautomatsko oružje. U kojoj drugoj zemlji 21-godišnjak može doći do kalašnjikova kao što je to uspjelo ubojici Patricku Crusiusu u El Pasu? Zastrašuje činjenica da su u 14 najmasovnijih ubojstava u zadnjih pet godina na popisu The New York Timesa, počinitelji nabavili oružje legalnim putem, a osmorici je to pošlo za rukom bez obzira na kriminalnu prošlost, posjedovanje droge, dosje zbog obiteljskog nasilja i potvrde o psihičkim smetnjama. Masovna pucnjava može se bolje objasniti društvenim pristupom oružju, nego njegovom razinom nasilja, kaže Adam Lankford sa Sveučilišta u Alabami.

'Masakri nemaju veze s posjedovanjem oružja. Oni su posljedice pomračenog uma bolesnih luđaka' – komentirao je Donald Trump prošlogodišnji masakr u srednjoj školi na Floridi u kojem su preživjeli kolege 17 ubijenih učenika organizirale čitav pokret za zakonsko ograničavanje posjedovanja vatrenog oružja i proširile ga u najveće američke gradove.

Kada bi Trump bio u pravu, Amerikanci bi imali više problema s mentalnim zdravljem nego drugi narodi, ali pokazatelji govore da je stopa poremećaja u skladu s onima u razvijenim zemljama, pa se njime tumači samo četiri posto smrti ubojstvima iz vatrenog oružja. Prema Adamu Lankfordu ne stoji ni tvrdnja da na nasilništvo oružjem presudno utječu divlje videoigre, budući da ih Amerikanci koriste jednako kao stanovnici drugih razvijenih zemalja. Vodu ne drži ni tvrdnja da su Amerikanci među razvijenima skloniji kriminalu od ostalih, što je potvrdila studija kalifornijskog Barkeley sveučilišta iz 1999.

Ali ono što je u Americi drukčije jeste činjenica da je američki zločin jednostavno – smrtonosniji. Građanin New Yorka ima 54 posto više šanse da bude ubijen prilikom pljačke nego u Londonu i 300 puta je vjerojatnije da će Amerikanac poginuti od vatrenog oružja nego jedan Japanac. Godine 2013. vatrenim oružjem je ubijeno 21.175 osoba, njime je počinjeno 11.208 samoubojstava, a 505 smrti su bile posljedica krivog rukovanja oružjem. Iste godine u Japanu je zabilježeno 13 smrti izazvanih vatrenim oružjem, mada imaju trostruko manje stanovnika od SAD.

I tako se opet sve svodi na oružje. Nakon velikih sličnih tragedija Britanci, Kanađani i Australci uveli su oštrije zakone o nošenju vatrenog oružja, za razliku od dobrog dijela Američke javnosti koja smatra da su žrtve ukalkulirani gubitak u obrani ustavnosti. Umjesto vapaja za smanjenjem, 52 posto građana je 2015. nakon ubojstva studenata u gradiću Roseburgu, u Oregonu) zagovaralo nošenje vatrenog oružja da se odupru - nasilju oružjem.

Iza logike 'više nasilja, još više oružja' stoji moćan lobi Nacionalne asocijacije za oružje (NRA). To su konzervativci koji ne vjeruju da ih država može zaštiti od nasilja i kriminala, stopirajući u Kongresu bilo kakav pokušaj promjene zakona. Pravi razlog ipak je malo prozaičniji: više oružja, više profita. Stoga ni cijeli prošlogodišnji svenacionalni pokret za takvu promjenu u organizaciji učenika pokošene škole na Floridi nije urodila plodom, pa britanski novinar Dan Hodges na Twitteru komentira tu tužnu stvarnost riječima: 'Onog trenutka kada je službena Amerika olako prešla preko prvog masakra u školama, pristala je na nasilje kakvo ima danas'.