Nakon pada Berlinskog zida početkom studenog 1989. godine stotine tisuća Istočnih Nijemaca prešle su prvi put u Zapadni Berlin i Zapadnu Njemačku, što je izazvalo tektonske promjene u njemačkom društvu u cjelini te je ono glasno zahtijevalo ujedinjenje.

Poslije tzv. pregovora 2+4, koje su vodile obje Njemačke s četiri sile pobjednice u Drugom svjetskom ratu, stvoreni su uvjeti za ujedinjenje dviju država. Konačno, 3. listopada iduće godine dvije Njemačke postale su jedno, a istočnonjemačka populacija postaje prva iz istočnog bloka pred kolapsom koja je pristupila Europskoj uniji kao dio nove Savezne Republike Njemačke. Pritom je teritorij nekadašnjeg DDR-a priznat kao sastavni dio Savezne Republike Njemačke, a ukinut je ustav iz 1950. godine.

Vrlo brzo nakon početne euforije na površinu su počele isplivavati brojne razlike između istoka i zapada Njemačke koje su uvjetovali brojni početni gospodarski i demografski problemi, a oni su s godinama većinom premošteni, ali jednim dijelom još uvijek podsjećaju na prošla vremena.

Neke bolje godine

Do danas postoji mnogo toga što podsjeća na različitosti njemačkog istoka i zapada koje su ogledaju kroz životne stilove, imućnost te politička uvjerenja. Na ruku različitostima ujedinjene države ponajviše ide činjenica da se gospodarstvo istoka Njemačke još uvijek bori za potpun oporavak kako bi se dostigao zapadni dio. Stoga zapadni dio još uvijek novčano pomaže istok, u kojem se zbog nagomilanih problema i nesnalaženja u novim uvjetima javio fenomen pod nazivom ostalgija.

Ostalgija (na njemačkom jeziku Ostalgie) je, podsjetimo, njemački izraz koji označava nostalgiju za životom u bivšoj Istočnoj Njemačkoj, a sastavljen je od njemačkih riječi Ost (istok) i Nostalgie (nostalgija).

Nakon pada Berlinskog zida 1989. i njemačkog ujedinjenja iduće godine većina predmeta koji su nastali u bivšoj državi i samim time podsjećali na DDR uklonjeni su te zamijenjeni kvalitetnijim zapadnim proizvodima, za kojima su stanovnici istoka zemlje godinama žudjeli. S vremenom je dio stanovništva nekadašnjeg DDR-a počeo osjećati nostalgiju za određenim aspektima života u bivšoj državi s krutim socijalističkim uređenjem, osobito u područjima svakodnevice i kulture, ali i za proizvodima koji su nestali nakon ujedinjenja. Taj mali, ali ne posve beznačajan dio Nijemaca jednostavno smatra da se prije živjelo bolje.

Kaskanje za Zapadom

Nostalgija za prošlim vremenima vrlo brzo nakon ujedinjenja potaknuta je i ekonomskim problemima jer je ekonomija istočnog dijela zemlje kaskala za zapadnim dijelom, što je u velikoj mjeri bila posljedica socijalne politike Istočne Njemačke koja je garantirala pravo na rad i opće jamstvo zaposlenja. Budući da je takva politika bila vezana s neekonomičnim viškom radne snage te niskom motiviranosti u brojnim istočnonjemačkim tvrtkama, stvorene su nepremostive prepreke za promjene u proizvodnji u novonastalim tržišnim uvjetima. Prekonoćni prijelaz na tržišno gospodarstvo ispostavio se za mnoge kao šokantno iskustvo.

U prvim godinama zabilježen je velik broj samoubojstava jer je značajan dio stanovništva zbog suradnje sa zloglasnom tajnom službom Stasi i kasnijom lustracijom izgubio posao i položaj u društvu. Izopćenima se pridružio i dio radnika, onih koji su u tranziciji i privatizaciji ostali bez posla.

Veliki istočnonjemački gradovi poput Dresdena i Leipziga vrlo brzo su 'uhvatili vlak' sa Zapadom zbog otprije postojeće industrije dok pojedini dijelovi Istočne Njemačke i trideset godina od ujedinjenja bilježe nezaposlenost od 15 posto. Uz to, ti dijelovi države ostali su u prvim godinama bez tri milijuna stanovnika koji su se preselili na zapad u potrazi za boljim životom. Problem su predstavljale i nešto niže plaće u odnosu na zapad, ali i zapadne cijene.

Gospodarstvo DDR-a 1990. iznenada je izgubilo sve svoje domaće kupce jer su istočni Nijemci željeli kupovati samo zapadnu robu. Gospodarstvo je izgubilo i brojne inozemne kupce u istočnom socijalističkom bloku jer je odlučeno o prebacivanju s unutarnjeg trgovanja na plaćanje u devizama. Tada su, primjerice, Mađari počeli kupovati japanske automobile umjesto dotadašnjih Wartburga i Trabanata, a istovremeno je istočni dio izgubio zapadnonjemačke kupce jer istočna roba više nije bila jeftina. Preživjelo je tek nekoliko izvornih brendova koji jamče kvalitetu, ali pomalo igraju i na kartu nostalgije za prošlim vremenima koja je rasla s godinama.

Povijesno-politički faktori

Stoga mnoge tvrtke u Njemačkoj danas proizvode artefakte sentimentalne vrijednosti koji ih podsjećaju na život pod starim režimom. Kolika je potražnja za njima, govori i podatak kako se ti traženi proizvodi, poput krastavaca Spreewald, vina Crvenkapica ili cigareta Cabinet, krivotvore i imitiraju. Pored prehrambenih proizvoda, ljubiteljima bivših vremena na raspolaganju su stari državni televizijski programi na DVD-ima, neizbježna militarija i propagandni materijal, neugledni i nekvalitetni automobili, a snimljeno je i nekoliko uspješnih filmova, među kojima i 'Zbogom Lenjine', svojedobno njemački kandidat za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma.

Podsjećajući kako ekonomski boljitak i izjednačenje nemaju izravne reperkusije na razini zajednice, politički analitičar Žarko Puhovski ocjenjuje da je u Njemačkoj u najvećoj mjeri došlo do izjednačavanja, ali da su ostale velike razlike između istoka i zapada države s uporištem u povijesnim i političkim prilikama.

'U Zapadnoj Njemačkoj nakon Drugog svjetskog rata doista je proveden koncept suočavanja s prošlosti zahvaljujući prije svega okupaciji i šezdesetosmaškoj generaciji. S druge pak strane, bivša Istočna Njemačka proglasila je sebe pobjednicom na strani Sovjetskog Saveza, pa samim time u tom dijelu Njemačke nije provedeno suočavanje s prošlošću. Posljedica je toga nakon ujedinjenja radikalizacija političke scene te snažna prisutnost neonacističkih skupina, kakvih je na zapadu države znatno manje. Riječ je o vrlo velikoj razlici kada je riječ o ekstremističkim organizacijama na zapadu i istoku zemlje, a koje će se na istoku moći nadići tek za dvije iduće generacije', ističe u razgovoru za tportal Puhovski.

Politički analitičar pritom ukazuje na malo poznat i zanimljiv detalj s njemačke političke scene, prema kojem je Socijaldemokratska stranka Njemačke (SPD) nakon dva izbora izgubila većinu u parlamentu te je odlučila kako neće ići u koaliciju s krajnje lijevom strankom Ljevica (Die Linke) jer je smatrala da je ona odveć vezana za Stranku demokratskog socijalizma, nastalom transformacijom iz istočnonjemačke Partije socijalističkog jedinstva Njemačke (SED).

Puhovski ističe kako je i taj detalj dio problematične podjele Istoka i Zapada, a pritom ukazuje i na, kako kaže, leksički zanimljiv Sporazum o ujedinjenju, prema kojem je Istočna Njemačka pripojena Zapadnoj. Njime je, podsjeća, ukinut jedini demokratski element iz socijalističkog DDR-a koji se odnosio na manjinska prava Lužičkih Srba, jer zapadnonjemački politički koncept ne priznaje koncept manjina i teritorijalne razmještenosti. Pored toga, prilikom ujedinjenja nisu uzeti u obzir ni pojedini važni socijalni elementi koji bi se u nekim drugim oblicima mogli pojaviti i u budućnosti.

Obrambeni mehanizmi protiv bahatog Zapada

Tportalov sugovornik upozorava na to kako bi istočni dio Njemačke mogao imati tegoba s ključnim problemom današnje Europe, a to su migranti. Problemi, naime, nastaju jer istočni dio Njemačke nema iskustva s migracijama i problematikom asimilacije novopridošlica, za razliku od zapada koji je vrlo brzo nakon gospodarskog uzleta primio stotine tisuća stranih radnika. Pritom ne treba smetnuti s uma značajan broj već spomenutih neonacističkih skupina s istoka kojima su migranti 'crvena krpa'.

Govoreći pak o samoj nostalgiji za bivšim vremenima, Puhovski, kao neposredan sudionik događaja koji je boravio u Berlinu u vrijeme ujedinjenja i pritom prikupljao iskustva istočnih Nijemaca, kaže kako je ulogu u podjelama igrao stav Zapada koji se prema Istoku ponašao kao namjesnik koji je pritom ismijavao sve što je bilo povezano s DDR-om.

'To je ipak bilo previše za istočne Nijemce te su u smislu obrambenog mehanizma počeli braniti dio stečevine bivše države i pobijati stavove Zapada koji je uporno isticao kako ništa s Istoka nije valjalo ili da u vrijeme bivšeg sustava ničeg nije bilo. Taj bahat stav jednostavno je stvorio određeni prkos koji je u kombinaciji sa sentimentalnim stavom prema mladosti i pamtljivim lijepim trenucima stvorio ostalgiju', ističe Puhovski, dodajući kako je ostalgija prisutna tek kod oko 20 posto stanovnika s istoka, većinom starijih od 50 godina. Samim time, ali i procesom ujednačavanja istoka i zapada države, takva će nostalgija nestati', zaključuje Puhovski.