Dvadesetdvogodišnji Martin Neškoski ubijen je 6. lipnja 2011. na proslavi izborne pobjede već godinama neprikosnovene vladajuće stranke VMRO-DPMNE. Ubio ga je pripadnik specijalne policije Igor Spasov, koji je zbog prekomjernog korištenja sile osuđen na 14 godina zatvora. U srijedu poslijepodne vođa makedonske oporbe objavio je 29. nastavak snimki telefonskih razgovora visokih državnih dužnosnika koje šokiraju Makedoniju već tri mjeseca. Ova, prva u nizu posebno osjetljivih 'bombi', bavi se upravo slučajem Neškoski.

Akteri razgovora već su dobro poznati likovi ovog političko-medijsko-kriminalnog serijala: ministrica unutrašnjih poslova Gordana Jankulovska, glasnogovornik MUP-a Ivo Kotevski, šef tajne policije i premijerov bratić Sašo Mijalkov, šef premijerova kabineta Martin Protuđer te sam premijer Nikola Gruevski. Iako isprva uopće odbacuju mogućnost ubojstva ('mali je bio narkoman'), odmah po saznanju da ga je počinio pripadnik postrojbe premijerovog osobnog osiguranja, čiji zapovjednik Dejan Mitrevski Urko danima nakon ubojstva frizira policijski zapisnik, sugovornici iz razgovora postaju suučesnici u operaciji prikrivanja zločina.

Pritom ih uopće ne zanima policijska istraga, već egocentrično lamentiraju kako je ubojica upropastio izborno slavlje i uspjeh uhićenja Ljube Boškovskog te čine sve da detalji o ubojstvu ne dospiju u medije. Provladini mediji tih dana, prema informacijama serviranima iz MUP-a, objavljuju fantazmagorične priče, od onih da je policajac ubojica intervenirao protiv Neškoskog jer je na spomenutoj proslavi krao piće, do 'otkrića' da je specijalac zapravo simpatizer oporbe. Na koncu se u priču uključuje i premijer Gruevski koji isprva ne krije nervozu zbog toga što njegov šef osiguranja nastoji prikriti ubojstvo optužujući ga da 'laže kao Cigan'. Premijer smišlja i izlaznu strategiju: specijalac Spasov uhićen je, ali pred sudom (i medijima) brani se argumentacijom da u vrijeme počinjenja ubojstva nije bio na dužnosti. Na uhićenje te relativno brzo suđenje utjecali su i višednevni facebook-prosvjedi koji su tada okupljali nekoliko tisuća ljudi, no cijela priča bila je odveć mučna za oca Martina Neškoskog, koji je sredinom 2012. počinio samoubojstvo popivši solnu kiselinu.

Simbolično, Martinovi majka i brat jučer su bili dijelom, kako procjenjuje Reuters, oko 2.000 prosvjednika koji su prvo jajima i kamenicama zasuli zgradu vlade, da bi ih u kasnim noćnim satima policija rastjerala šok-bombama i vodenim topovima, pri čemu je, javljaju oporbi bliski mediji, nekoliko prosvjednika ozlijeđeno. Neki od detalja prosvjeda podsjetili su na dane rušenja srpskog diktatora Slobodana Miloševića, poput trenutka kad je jedan policajac u osiguranju vladine zgrade skinuo uniformu i prešao među prosvjednike. Provladini mediji, dakako, donose drukčiju priču – spomenuti je policajac, navodno, bio 'poštar koji se samo prošetao kroz masu kako bi prenio poruku kolegama', a ministrica Jankulovska odmah sinoć u skopskoj je bolnici obišla policajce ozlijeđene u prosvjedu. Ne spominju da je policija u to vrijeme upravo upadala u sveučilišnu knjižnicu, gdje je, pod izgovorom da 'nitko ne sprema ispit u 11 navečer', tražila prosvjednike.

Snimka policijskog upada u čitaonicu

Kakva je sudbina ovog prvog konkretnijeg građanskog gibanja u Makedoniji nakon oporbenih prosvjeda s kraja 2012. godine? Prije svega, nejasno je u kojoj mjeri ovaj, zasad spontani građanski prosvjed, može poprimiti masovne dimenzije jašući na valu oporbenih 'bombi'. Posljednjih dana predsjednik SDSM-a Zoran Zaev i još uvijek utjecajna oporbena figura, bivši predsjednik države Branko Crvenkovski zdvajali su nad gandhijevskim metodama rušenja vlasti te najavili veliko okupljanje svih progresivnih društvenih snaga pod patronatom stranke 17. svibnja, koje teži prerasti u kontinuirani mirni prosvjed do pada vlade. Do tada bi oporba, kako se najavljivalo, trebala objaviti i dvije najdramatičnije 'bombe' - snimke koje otkrivaju nove detalje o smrti nezavisnog novinara Nikole Mladenova te o još uvijek nerazjašnjenom ubojstvu petorice mladića na Smilkovskom jezeru, koje bi u prosvjede mogle povući i Albance.

No Zaev je nakon objave jučerašnje 'bombe' uputio nešto drukčiju poruku – pozvao je pripadnike policije da prekinu zlokobnu praksu prikrivanja zločina, bolno očitu na slučaju Martina Neškovskog, i da prijeđu na 'pravu stranu'. Scenarij je to ponovno sličan onome iz Srbije 2000., kada ne bi došlo do relativno elegantnog rušenja Miloševića da vojno-policijsko-obavještajni aparat nije odlučio poštedjeti vlastiti narod batinanja. Kako će reagirati vlast Nikole Gruevskog, teško kompromitirana višemjesečnom kampanjom koju oporba vodi protiv nje, i hoće li do posljednje kapi krvi braniti svoje dvore od stiropora, doznat ćemo narednih dana, kada su najavljena nova okupljanja. Bilo kako bilo, 'makedonsko proljeće' i službeno je započelo, a nadamo se da će se i okončati bez tragedija poput one Martina Neškoskog.