Kava u svim oblicima i prigodama nešto je potpuno normalno i standardno, dio naše svakodnevnice. Podaci govore da je kava svjetsko piće broj dva, odmah nakon vode. Računa se da od troje ljudi dvoje konzumira kavu, dakle oko četiri milijarde ljudi ili prosječnih 4,8 kilograma kave po osobi. Daleko najveći potrošači kave su nordijske zemlje u kojima je konzumira čak 94 posto stanovništva, s tim da su rekorderi Finci koji u prosjeku godišnje potroše 12 kilograma kave po stanovniku. U usporedbi s njima, Hrvati su 'srednja kategorija' s tek 5,1 kg kave po stanovniku, što je manje i od prosjeka u EU-u (5,8 kilograma po stanovniku). Da se ne bismo osjećali loše zbog ovakve statistike, slijedi i pojašnjenje: velika potrošnja kave u zemljama sjeverne Europe obično se povezuje s dva faktora - dugim polarnim noćima i restriktivnim zakonima o točenju i kupnji alkohola. Kavu kao ispomoć pri noćnom učenju i radu svi manje-više poznajemo, a kao dobrodošlu zamjenu za alkohol možda... Međutim, i kavi je u nekim trenucima u povijesti prijetila svojevrsna prohibicija kao opasnom i 'nemoralnom' napitku upitnih svojstava. O tako naizgled benignom piću vodile su se rasprave na najvišim razinama, a uvođene su i zabrane, kako u islamskom svijetu, tako i u Europi. Zanimljivo je da su pristalice kave naglašavale njezine prednosti pred alkoholom, dok su je protivnici izjednačavali s njim i smatrali je jednako opasnom i vjerski neprihvatljivom.

Kava na optuženičkoj klupi
Jedna od legendi o otkriću blagotvornog učinka kave na ljude uključuje anonimnog pastira iz Jemena i njegovo stado koza koje bi bilo osobito živahno

nakon konzumacije crvenkasto-smeđih bobica. Zbrojivši dva i dva, pastir je i sam kušao bobice s tog grma i ustanovio da se osjeća jednako dobro i budno kao njegovo stado. Svoje otkriće prepričao je lokalnom imamu koji je domišljato skuhao osušene bobice i tako dobiveni napitak koristio kao stimulans za noćne vjerske rituale. Međutim, nisu svi imami na kavu gledali blagonaklono. Početkom 16. stoljeća kava se preko Meke i Kaira proširila i do ostalih dijelova arapskog svijeta, i to kao svima dostupni napitak i alternativa zabranjenom alkoholu. Takva popularnost kave izazvala je negativne reakcije dijela vjerskih vođa i šalica s kavom našla se na optuženičkoj klupi - 1511. u Meki je održano suđenje na kojem se raspravljalo o njezinim opijajućim i dvojbenim učincima. Kava je ovu prvu bitku izgubila, a sve zalihe u Meki spaljene su i uništene, dok su prodavači i konzumenti kažnjeni. Nasreću, presuda je ukinuta već nakon nekoliko mjeseci i kava se nastavila neometano konzumirati, uglavnom po kavanama. U Europi je kava također morala proći strogi vjerski test, budući da je od dijela javnosti bila unaprijed osuđena kao islamsko piće, dok su se napredni trgovci trudili predstaviti novi nepoznati napitak. Konačnu presudu koja je išla u prilog kavi donio je papa Klement VIII kojemu se jako svidio njezin okus i miris, te je odobrio njezinu nesmetanu konzumaciju.

Nepoćudne kavane
Ubrzo su kavane došle na red kao potencijalno opasna mjesta za besposličarenje, ogovaranje i podrivanje države. Osuđivane su ne samo u Meki i Kairu, nego i u Europi. Engleski kralj Charles II odlučio je zabraniti

rad kavana upravo zbog 'antikraljevskog' štiha koji je tamo vladao. 1675. izdan je Proglas o zatvaranju kavana kojim je Njegovo Veličanstvo željelo ukinuti kavane kao mjesta različitih spletkarenja i izvorišta podmuklih priča koje su remetile mir u Kraljevstvu. Kao odgovor, vlasnici i posjetitelji organizirali su javni prosvjed kojim su, ovaj put vrlo transparentno, rekli što misle o kralju i njegovim idejama. Obeshrabren očitim neposluhom i prijetnjom njegovom kraljevskom autoritetu Charles II je uzmaknuo i kava se nastavila slobodno ispijati u bezbrojnim kavanama po Londonu. Zanimljivo je da je ovom kraljevskom pokušaju ukidanja kavana prethodio jedan ne manje opasan dokument kojim se pokušalo djelovati na rad kavana, i to iz redova londonskih žena. Gospođe su objavile Žensku peticiju u kojoj se žale da su zbog ispijanja kave u kavanama njihovi muževi postali 'neproduktivni kao i pustinje iz kojih potječe ta nesretna biljka' te da je zbog kavana u kojima njihovi muževi provode čitave dane 'cijelom čovječanstvu u opasnosti zbog izumiranja'. Ovako dramatična i oštra intonacija Proglasa jasnija je ako se sjetimo da je ženama tog vremena ulaz u kavane bio strogo zabranjen. Česta prepucavanja o dvojbenim učincima kave ilustrira i činjenica da je veliki J. S. Bach napisao 'Kantatu o kavi', djelo u kojem ismijava zagovornike zabrane kave zbog njezinog lošeg utjecaja na zdravlje.

Kava na domaćem tlu
Ne postoje jasni dokazi o tome gdje je otvorena prva kavana u Europi - Englezi smatraju da se to dogodilo u Oxfordu, Francuzi su sigurni da je prva kavana otvorena u Marseillesu, a prema nekim izvorima, prvo mjesto za ispijanje kave na ovim prostorima otvoreno je u Sarajevu 1570. godine. No institucija kavana i njezin proboj u ondašnju Hrvatsku prije svega vezuje se uz Beč. Legenda kaže da je sve započelo porazom Turaka nakon opsade Beča 1683. Nakon što su se Turci povukli, u njihovim šatorima ostale su vreće s kavom. Hrabri poljski časnik Franz Georg Kolschinsky je za svoje zasluge u ratovanju dobio kavu kao nagradu i iskoristio to za otvaranje prve kavane u Beču nazvane K plavoj boci. Međutim, prva dokumentirana kavana u Beču otvorena je oko 1700. godine i imala je obilježja današnjih kavana. Uz kavu dobivala se voda, mogle su se čitati novine, zaigrati bilijar. Prva kavana u Zagrebu otvorena je 1748, zvala se Kod Duhna, prema prezimenu vlasnika, a u njoj se posluživala kava uvezena iz Nizozemske.

'Idemo na kavu'
Više o običajima konzumacije kave kod nas i u svijetu možete saznati ako posjetite izložbu 'Idemo na kavu' koja je otvorena  u zagrebačkom

Etnografskom muzeju od 8. svibnja do 17. listopada. Izložba je nastala kao rezultat projekta Europske unije 'Poduzetničke kulture i europski gradovi'. Sama ideja izložbe je prikazati običaje vezane uz konzumaciju kave i kavane kao jedinstveni izvor iz kojeg je moguće iščitati životni stil stanovnika nekog grada. Na toj nevelikoj izložbi moguće je doživjeti različite živopisne izloške i osjetiti atmosferu koja prati konzumaciju kave kroz stoljeća: od stabalca kave, izloženih glavnih sorti kave, starinskih prostorija u kojima se u vremenima naših baka konzumirala kava. Tu je i arapska prostorija za ispijanje kave s niskim stolićem i obaveznom vodenom lulom, nargilom, a uz nju se nalazi i njoj slična stara bosanska prostorija za 'kafenisanje'. Uz panoe koji pružaju informacije o suvremenim trendovima u proizvodnji i potrošnji kave, može se pogledati dokumentarni film o povijesti zagrebačkih kavana, a povremeno se organiziraju i performansi, radionice i predavanja.
Nadamo se da smo vas zaintrigirali i da ćete posjetiti ovu izložbu, a ako vam to nije usput, možete napraviti nešto što je moguće uvijek i bilo gdje na svijetu - pozvati nekoga od prijatelja na kavu.