Zdravko Mamić odlučio je podijeliti s novinarima ono što ga tišti posljednjih mjeseci. Prema riječima izvršnog predsjednika Dinama, igrači uopće ne razmišljaju o klubu i odnose se prema dresu i grbu lakonski. Zato, kaže Mamić, želi preko medija poslati poruku igračima i probuditi ih. Skoro sat vremena trajao je monolog maksimirskog gaze.

'Ovo što ću podijeliti s vama je nešto neviđeno. Sve u Dinamu manje ili više i općenito malo ljudi zna da se u subotu igra utakmica protiv Cibalije niti da u srijedu igramo protiv Lyona. Niste ni postavili niti jedno pitanje za utakmicu u kojoj ćemo osvojiti naslov jesenskog prvaka. Već godinama dolazim na posao bez veselja, dolazim isključivo iz ljubavi prema Dinamu i zaposlenicima.'

'Istu sekundu kad se jave ljudi koji će voditi isto kao mi Dinamo, ovdje će ih dočekati sedam crvenih tepiha. No, tema nije to već bol da nakon što 12 godina nismo igrali Ligu prvaka, to nikog ne interesira. Nitko ne priča o utakmici protiv Cibaliji i Lyona. Ja ne mogu a da to ne podijelim s vama i napravim mobilizaciju na Krunu koji zapravo jedini razmišlja o tome. Kruno samo misli o pripremi utakmice i o Dinamu.

Ja molim putem vas novinara moje igrače, jer se osjećam sve više napušteniji. Vidjeli ste kako smo ušli u utakmicu protiv Reala koji je bio sramotan. Organizirali smo gledanje filma da se poklonimo čovjeku i da damo promociju tome. U svlačionicu u Zaprešiću sam došao jer je bio plač. Normalno da razgovaram s igračima, ali sam shvatio, i što je najtragičnije, da to nije prvi put već uvijek tako. Napravio sam analizu i uvijek u nekoj fazi mi ne ličimo na ništa. Ljudi su na Copacabani, neki na modnim revijama, neki na Sejšelima..i ja ko magarac godinama branim igrače i trenera i napravio sam od sebe kretena.'

'Nazivate me kontroverznim, a ja samo volim jako Dinamo. Dinamo je najbolje organiziran klub u ovom dijelu Europe, ali ja hoću više. Ako nitko ne vodi računa da u srijedu igramo protiv Lyona i samo jedan bod nam donosi koeficijent imamo li pravo 30 tisuća navijača razočarati. Gledatelji će se možda i napaliti na Lyon, ali ovi ni ne razmišljaju o tome.'

'Igrači nisu u formi, ali ne zbog loše forme. Oni već mjesecima ne žive za Lyon. Ne možeš naručiti formu u srijedu ujutro prije utakmice. Gdje su bili svih ovih mjeseci? Struka je uvijek dosta toga dobro napravila, svoj maksimum. Ali da bi bilo bolje oni koji zarađuju milijune kuna nemaju pravi odnos prema svojem klubu, navijačima i radnoj zajednici. Ja sam njih sad prokazao, ali ne želim ih vrijeđati, već to želim podijeliti s vama. Tražim da prenesemo sinergiju na igrače, struku, radnu zajednicu, na navijače.'

'Molim trenera da prenese igračima što sam rekao, mada će sigurno pročitati na portalima, jer to gutaju. I kad im paše daju izjave, a kad ne paše ne daju. To im ja nisam naredio. Želim da u slijedeće dvije utakmice igrači poginu, pa makar izgubili, ali barem da to bude muški. Da ne dužim zašto je do toga došlo, mada čim smo se plasirali u Ligu prvaka krenu transfer liste, ali to sve nema opravdanja. Nedostaje nam vatra i strast u kojoj bi igrači za Dinamov dres i grb i uspjeh u Ligi prvaka još više ginuli.'

'Često sam branio igrače kad nisam trebao, trenere isto, ali to zato da spašavam glavu, da spasim klub. Tko ne gine za klub, može očekivati svašta. Kad igramo onako kao u Zaprešiću normalno da ću uletjeti u svlačionicu, drugi puta ću tipa primiti za grkljan.'

'Ja nemam primjedbu na niti jednog posebno igrača, ali puno sam pričao s trenerom i vrlo dobro se zna koji igrači nisu dali ono što mogu. Smatram da se igrači u Dinamu uljuljkaju, nemaju dovoljno ambicije. Ako sam ja u zadnjih sedam godina nabavio 200 milijuna nabavio, i proslijedio igračima, radnoj zajednici i to za plaču od 10 tisuća kuna, pa što bi oni morali raditi!? Sve ovo je upućeno igračima i djelu publike. Moj odlazak je moguć svaki dan, a kažem, ako se pojavi netko tko može voditi klub. Što meni treba da mi dolaze mutni likovi? Zašto? Da bi se netko zafrkavao?'

Onda se Mamić okrenuo na drugu temu. Onu o Eduardu.

'Ja vjerujem u hrvatsko sudstvo, ali ono što me smeta da razni kvazi komentatori i odvjetnici se javljaju i rade neviđen pritisak na sud. No zašto govorim o toj temi jest da neki novinari zovu kumove, roditelje od Eduardove supruge. A posebno me zasmetalo da sam ja Eduardu samo dao 25 tisuća ili 16 ili koliko već je rećeno eura.', kazao je Mamić koji je onda pokazao javno ugovor s Eudardom i pobio teze da je hrvatskom reprezentativcu dao tek par desetaka tisuća eura.

'Kao što vidite po papiru, ja sam platio 300 tisuća dolara. Uz to, sve je ovjereno kod javnog bilježnika na portugalskom i hrvatskom jeziku. I da pročitam što piše, a piše da se stranke ne mogu žaliti da nisu razumjele zbog jezične barijere. Ne želim se spuštati na taj nivo. Ja mogu dokazati da sam njegovoj majci platio 200 tisuća eura za kuću, platio sam i svadbu što je i sam priznao. Sve što sam govorio mogu dokazati i dokazat ću na sudu'.

'Najsmješnije je to što sam ja stalno izbjegavao ovakav scenarij zbog Dudua, zbog reprezentacije, zbog navijača, zbog vas koji bi radije bili s frajerom koji bombardira Vukovar nego sa mnom. I ja sam šutio i šutio. I na kraju opet ja to nisam dao javno, već druga strana. Ja ne tražim po ugovoru 25 posto što bi na njegova primanja, nego samo svoj milijun. Ja sam mu osigurao logistiku da bi on mogao igrački rasti. Ovo je moje zadnje na temu Dudua, jer je to već deplasirano'.