U pitanju je jedna od najelitnijih nekretnina u Opatiji koja se sada nalazi u posjedu hrvatskih obavještajnih službi, koje je koriste kao rezidencijalni objekt. Prema nekim procjenama, vrijednost vile je oko tri milijuna eura.

Od 1991. kada je Mamula pobjegao iz Hrvatske i iz svog luksuznog opatijskog doma, vode se brojne polemike i rasprave o tome što bi se trebalo učiniti s objektom i kome on zapravo pripada, a sve uz veliku dozu tajnovitosti kojom je ta kuća oduvijek bila obavijena.

Vila se nalazi na zemljišnoj čestici površine 1.813 četvornih metra, u sklopu koje se nalazi kuća s dvorištem površine 313 četvornih metara i garaža s dvorištem veličine 360 kvadrata. Prije tri godine Grad Opatija predložio je da im se vila dodijeli za korištenje kao rezidencijalni objekt, no odbijeni su upravo zbog spora koji je pokrenuo Mamula.

Branko Mamula je tužbu kojom od Općinskog suda u Opatiji traži vlasništvo nad trećinom nekretnine podnio 2003. Dvije godine poslije, opatijski je sud odbio njegov zahtjev, a Županijski sud u Rijeci u listopadu 2008, uz neznatnu preinaku, potvrdio je prvostupanjsku odluku, čime je presuda postala pravomoćna. No Mamula se nije pomirio i nastavlja pravnu bitku tražeći reviziju predmeta od Vrhovnog suda.

Mamula navodi kako je 1985. na temelju valjanog ugovora s tadašnjim vlasnikom, a to je bio Savezni sekretarijat za narodnu obranu, potpisao ugovor o korištenju stana i garaže, a on je potom, uz suglasnost JNA, vlastitim sredstvima preuredio objekt.

Povećao je dnevni boravak za 45 metara te je stan sa 126 proširio na 191 četvorni metar. Time je, navodi Mamula, povećao i vrijednost cijelog objekta, pa tako i stekao zakonske uvjete da postane vlasnik jedne njegove trećine. S obzirom na važeće načelo jedinstva zemljišta i zgrada, Mamula bi time automatski stekao i vlasništvo nad trećinom cijele čestice. Inače, u tužbi koju je podnio protiv RH Mamula je prvo zatražio priznanje stanarskog prava, a zatim i utvrđenje vlasništva te na kraju tabularnu izjavu za upis vlasništva i naknadu troškova.

Opatijski sud odbio ga je u sve četiri točke, obrazlažući kako u RH više ne postoji stanarsko pravo, koje je ukinuto još 1996. zbog čega nije moguće udovoljiti tužbenom zahtjevu. U vezi druge točke, u kojoj je po osnovi građenja zatražio vlasništvo, sud je ustvrdio da je stan bio u društvenom vlasništvu, a prema važećim zakonima građenjem se nije moglo steći vlasništvo na društvenoj imovini.

Županijski sud potvrdio je takav stav opatijskoga suda, odnosno djelomično preinačio presudu u točki jedan, u kojoj nije odbio tužbu, nego ju je odbacio, piše Jutarnji.hr.