Kada čovjek doživi velike gužve na važnim tranzitnim čvorištima svjetskih metropola, teško je ne prisjetiti se miševa koji trčkaraju po velikom labirintu, svaki sa svojim specifičnim ciljem, kako bi što prije stigli do njegova kraja i dobili svoj komad sira. Iz ptičje perspektive to pak izgleda kao veliki mravinjak u kojemu se isprva može činiti kako vlada kaos, no sve se odvija po brojnim pisanim i nepisanim propisima.

Otprilike su to dvije relevantne perspektive za tumačenje i uznemirujuće i zabavne vijesti iz Manchestera, kako je tamošnji gradski prijevoz bio mjesto višegodišnjeg društvenog eksperimenta u režiji znanstvenika s Sveučilišta Manchester. Njih su iz Metrolinka, tvrtke koja upravlja mančesterskim javnim prijevozom, pozvali da utvrde koje bi se moguće promjene dogodile u ponašanju ljudi uslijed lošijih vremenskih i drugih uvjeta, odnosno kako bi masa reagirala na razne sporne i ponekad opasne situacije.

Sve je započelo 2004, kada je britanska vlada 's loncem novca', kako kažu iz Metrolinka, predložila istraživanje o tome kako bi narodne mase reagirale na slom infrastrukture, lošije uvjete života, meteorološki kaos i sveopće propadanje nacije. Od sljedeće godine pa do 2012. radilo se s timom stručnjaka sa Sveučilišta Manchester kako bi se svakodnevno proizvele 'uznemirujuće i krizne situacije' uz promatranje reakcija prolaznika. 'Cilj nam je bio vidjeti što ljude nervira i razljuti', objasnila je stručnjakinja Marsha Sparwagn.

Zato su se čak i unajmili glumci da glume beskućnike ne baš ugodnoga mirisa te sjedaju pored ljudi u tramvajima ili pak djeca koja su imala zadatak periodično psovati putnike, tramvaji su se uz najgluplje izlike zaustavljali na pola sata, namješteno je da neki aparati za prodaju karata gutaju novac itd. Znanstvenici su se šokirali time što ljudi nisu ni u jednom trenutku pomislili da je riječ o eksperimentima ili namjernim kvarovima, nego su se ponašali manje-više kao da je svaka nedaća očekivana.

Profesor Stephen Manderson kaže da je 'šokiran rezultatima' te da su se stanovnici Manchestera ponašali neobično prilagodljivo. Naime, u isto vrijeme su se slični eksperimenti izvodili u njemačkom Bonnu i peruanskom gradu Arequipi, gdje je reakcija javnosti bila burnija. U Bonnu se dogodio i mali ulični nered, pa su prestali nakon 12, odnosno, 18 mjeseci. Stanovnici Manchestera su se pokazali socijalno izdržljivijima od svih te je zaključak sveučilišta, uz smijeh, da bi se 'popišali na društveni slom'.

Zanimljivo, rezultati ove studije pomoći će britanskoj vladi u stvaranju nove strategije prema vojnicima koji dugo vremena provode u ratnim misijama, primjerice Afganistanu. Čini se da nivo stresa koji izaziva vožnja mančesterskim vlakovima i tramvajima odgovara ratu s talibanima.