Riječanka koja je već nekoliko godina, od pobjede na Burn Residency natjecanju, stalni DJ na Ibizi, otkriva nam zašto cijeli svijet obožava taj španjolski otok, zašto je pokrenula vlastiti label i može li se živjeti od DJ-iranja?
Marinom Karamarko, poznatom kao Miss Soulfly, trenutačno jednom od najboljih i najuspješniji DJ-ica balkanskog podneblja, družila sam se na nedavno održanom burn Residencymix off party-ju u Zagrebu, istom natjecanju na kojem je prije tri godine upravo ona odnijela pobjedu koja joj je promijenila život. Osim što je simpatična i otvorena mlada djevojka, ono što me potaknulo na ovaj intervju je nevjerojatna upornost koja ju je dovela do toga da danas radi posao koji obožava i pristojno živi od njega.Jer kao što kaže jedna od mojih omiljenih mudrosti: 'Izaberi posao koji voliš pa u životu nećeš morati raditi ni dana.'
MK: Kako si postala DJ-ica?
Marina: Sve je počelo negdje 2014/2015 kada sam nakon stvarno puno izlaženja po partijima poželjela napraviti svoj prvi mix cd. Tada su softweri za mixanje bili tek u povojima i malo sam prčkala po tome dok mi prijatelj nije posudio svoju mixetu. Neko vrijeme sam samo gledala u nju i pitala se: 'A šta ću sad!' :D Na fakultetu gdje sam studirala, imali smo kantinu gdje su ljudi pili kave i učili dok je u pozadini svirala muzika. Tu je bila i mala prostorija s raznom opremom u koju bih virila svaki put kad bi tuda prošla. Jedan dan sam se odvažila i otišla dekanu, pitala ga zašto nitko ne koristi taj prostor. On mi je samo dao ključeve i rekao: 'Evo koristi ti.' Tu su krenuli moji prvi koraci.
Počela sam s radijskim pjesmicama, dok se nisam odvažila i na mixanje elektronike. Bila sam znatiželjna i uporna ko sam vrag! Nakon toga su me ljudi počeli pitati bi li svirala na nekim tulumima i slično. Jedan dan na faksu sam vidila plakat traži se DJ na otoku Krku. Kako su moji od tamo i kako sam ljeta ionako provodila tamo, brzo sam se javila, našla se s njima i osvojila ih svojim entuzijazmom, iako sam iskustva tada imala jako malo. Dobila sam svoju prvu ljetnu rezidenciju, i tamo sam svirala sljedece 3 sezone.
MK: Kako bi opisala svoj glazbeni senzibilitet?
Marina: Volim glazbu koja mi budi emociju. Ibiza mi je muzički proširila horizonte i odvela me u neke mračnije vode; deep tech dub ritmove. Volim groove, volim vokale, volim kad me dotakne!
MK: Pobijedila si na Burn Residency izboru, u žestokoj konkurenciji. Jesi li očekivala pobjedu?
Marina: Taj osjećaj pamtim još i danas. Nisam očekivala pobjedu, ali sam joj se užasno nadala. Želja je bila tolika da sam skoro eksplodirala tu noć od iščekivanja, a potom od sreće i adrenalina. Ne znam kad sam nešto jače željela u životu. Nikada neću zaboraviti kada su proglasili moje ime i kada je tisuću ljudi u Tvornici kulture krenulo pljeskati, skandirati i slaviti. Bilo mi je čudno zašto se svi ovi ljudi toliko vesele zbog mene, ali onda sam poslje skužila da je moja vibracija bila toliko jaka da sam naprosto zarazila većinu prisutnih svojom emocijom.
MK: Kako je bilo konkurirati muškim DJ-evima? Ipak je to više muški 'sport'..ili se i tu stvari pomalo mijenjaju u korist ljepšeg spola?
Marina: I dalje je to muški svijet na neki način, ali ja se cijeli život jako dobro snalazim u muškom društvu. Ponekad mi se čini da imam muški mozak na nekim levelima i u biti se puno lakše snalazim u muškom društvu nego u ženskom. Ipak, neke možda više ženske osobine, kao što su komunikativnost, emotivnost i otvorenost, su prevagnule u tom natjecanju. Ja sam se jedina usudila to željeti 100% bez onog stava - neću se nadati da se ne razočaram. Moja dinamičnost, iskustvo i ljubav kojom sam zračila, naprosto su me lansirali tu noć u vrh tog natjecanja. Pobijedila sam jednoglasno i poslana na Ibizu jer sam imala sve što se tražilo.
MK: Uz pomoć Burna, postala si stalni DJ na Ibizi. U kojim si sve klubovima puštala?
Marina: Dobila sam rezidenturu na Ibizi i svirala sam svaki tjedan u klubu Sankeys. Pored njega, tu su jos bile svirke u klubu Privilege, Beach Baru Sands, nekoliko boat partija, svirke na poznatim radio postajama Ibiza Sonic i Ibiza Global.
MK: Kakvo je iskustvo svirati među svjetskom DJ kremom?
Marina: Ispočetka je bilo vrlo irealno. Kako da prihvatiš da sviraš prije Stevea Lawlera, zvijezde koju pratiš godinama, kojoj si se divio? Sada ti tu sviraš s njim, ispijate hierbase i nazdravljate. Kao da sanjaš, a znaš da si budan.
MK: Tko te se najviše dojmio od svjetskih DJ faca?
Marina:Maceo Plex, glazbeno i privatno, Steve Lawler također, kao i puno manjih faca koje sam upoznala na putu. Lud je to svijet skroz, ali neki ljudi su na vrhu s razlogom, i to je divno vidjeti i shvatiti.
MK: Ibiza je party island, partija se od 0-24. Kako izdržavaš taj tempo?
Marina: Pa da, dosta teško. Ja više nisam u 20-tima, nemam više toliko energije kao što sam imala onda. Prvu godinu sam na Ibizi partijala skoro kao pubertetlija jer mi je sve bilo novo i zanimljivo, dok sam već druge godine više živila kao penzioner nego kao clubber. Jako volim mir. Koliko god sam socijalno aktivna, toliko sam i povučena. Trudim se pronaći neki balans uvijek, kao i u svemu u životu.
MK: Osim partijanja, po čemu je Ibiza posebna?
Marina: Po divnim zalascima, po dugačkim pješčanim plažama, po otvorenim ljudima, po nekom malo apstraktnom slobodnom duhu, po super cool tržnicama i hierbas-u.
MK: Kako izgleda jedan običan dan na Ibizi? Recimo tvoj...
Marina: Hmm, pa uglavnom je to kasno ustajanje oko podne/jedan, neki doručak i mejlovi, dopisivanja i dogovaranja. Popodne se zaletim bacit u more i na povratku svratim u dućan da se opskrbim za neki ručak, nakon toga vec kreću pozivi, dogovori i kombinacije gdje ćemo večeras i kako da sredimo upad. :)
MK: Kakva ekipa dolazi na Ibizu?
Marina: Mlada, stara, luda, uglavnom partijaneri. Ima jako puno imućne ekipe koji se hrane VIP ložama i skupim šampanjcima, ali većinom su to obični mladi ludi ljudi, željni dobrog i nesmetanog partijanja.
MK: Poznato je kako su hipiji bili prvi nekakvi starosjedioci na Ibizi. Kakva je ekipa danas tamo?
Marina: I dalje ima hipija, ali sve manje. Ibiza postaje trendy otok gdje dolaze bogataši i njihove pratilje, tako da možete zamisliti otprilike na što to počinje ličiti. I dalje je hvala bogu većinski broj običnih mladih ljudi željnih dobre zabave.
MK: Jesi naučila španjolski? Koji ti je izraz najdraži?
Marina: Pa nisam baš, ali polako mi ulazi u uho i sve ga više razumijem, a najdraži izraz i jedini što sam apsolutno savladala je 'Hola'. :)
MK: Omiljeni španjolski specijalitet?
Marina:Paella sa škampima!!
MK: Top 5 stvari na Ibizi koje moraš vidjeti/doživjeti?
Marina: Zalazak iz Sunset Ashrama, plaža Cala Conta, Es Vedra, Hippy market, Amnesia, te otočić Formentera.
MK: Koje ti je puteve otvorila rezidencija na Ibizi? Gdje si sve svirala poslije?
Marina: Pa rezidencija na Ibizi donijela mi je puno novih poznanstava i prilika. Nakon prve sezone na otoku, zimsku sezonu sam svirala u Londonu i Manchesteru, te sam imala mini turneju po Americi gdje sam nastupila u New Yorku, Miamiu i Orlandu, mjestima o kojima sam do tada mogla samo sanjati.
MK: Koji su ti budući planovi?
Marina: Ma više ništa ne planiram. Naučila sam se da život ima svoje planove i da je sve toliko prevrtljivo da nema smisla loviti se za neke planove. Ono na što sam trenutačno fokusirana je zdravlje, pošto na tom polju imam dosta problema. Kad to sredim, idem opet na Ibizu, odraditi barem mjesec dana jer ove godine nemam energije za više. Plan mi je uživati maksimalno u svakom danu i svemu što on nosi. Kada su vam neke egzistencijalne stvari upitne, onda brzo shvatite kako samo želite živjeti i smijati se, voliti, grliti se i shvaćate da ono što ste si vi zamislili, ne mora uopće biti ono sto život ima u planu za vas.
MK: Kako to da si pokrenula vlastiti labelTHANQ i odakle ime?
Marina: Ideja o labelu je dugo kuhala u meni, ali se nisam, do sad, usudila na taj korak. Kada sam osjetila da je ideja sazrijela, da imam inspiracije za tako nešto, odlučila sam skočiti u vatru. Primarni razlog je nekako što želim izgraditi jednu platformu, okupiti istomišljenike, pomoći neafirmiranim talentima da ih se čuje i da mogu nesmetano izdavati svoju glazbu bez da se moram razmišljati gdje ću to slati. Vizija labela je stvoriti brand koji će biti prepoznatljiv po dobrom soundu i odličnoj ekipi, po dobrim vibracijama i kvaliteti. Želja mi je izgraditi prepoznatljivi zvuk, vizualni identitet i naprosto stvoriti krug kvalitetnih glazbenika te možda jednog dana to sve pretvoriti u booking agenciju.
THANQ je ime koje mi se dugo dugo motalo po glavi jer je to riječ koju jako volim korisititi i za mene je poput mantre. Smatram da je vrlo važno u životu biti zahvalan, za dobre i loše stvari. Za mene je to ključ uspjeha. Znati prihvatiti sve što nam život donosi i za sve to reći 'hvala' jer sve to ima neku višu svrhu. Želim kroz glazbu i ovaj projekt potaknuti i pokrenuti ljude da više cijene ono što imaju i više stave fokus na ono čime su zadovoljni, a ne uvijek na ono sljedeće što im fali.
MK: Čime si se bavila prije nego si postala DJ?
Marina: Sredinom studija sam otkrila ljubav prema DJ-ingu i od tada ganjam tu strast. Prije toga sam radila raznorazne sezonske posliće, ali nisam se nigdje profilirala. Sav fokus stavila sam na edukaciju i glazbu. Snalazila sam se na sve moguće načine jer sam znala da ako nađem neki full time job, da će mi ovo postati hobi, a to nikada nisam željela. Od samog početka sam bila odlučna u tome da ću dati svoj maksimum da nađem način da od toga živim i to stabilno. Još uvijek sam na tom putu, mada je puno lakše nego prije recimo 5 godina.
MK: Kako tvoja obitelj gleda na profesiju koju si odabrala?
Marina: Moja obitelj me uvijek podržavala u svim mojim ludostima. Od pobjede na Burnu i svim daljnjim uspjesima mislim da su shvatili da to nije samo iluzija. Nije im drago zbog noćnog rada i divljeg načina života, ali pošto vide i znaju koliko ja to sve sa srcem radim, šta će sa mnom? :)
MK: Što bi poručila mladima koji se žele primiti DJ pulta?
Marina: Danas je konkurencija stvarno ogromna u tom svijetu i ne znam ni sama kako bih krenula kad bih sad kretala. Danas je vrlo bitna produkcija i mislim da se na to treba fokusirati. Izgraditi svoj stil, zvuk i imiđ, te se lagano promovirati i dokazivati. Najvažnije od svega je vjerovati u sebe, ne u smislu ja sam najbolji, nego znam što želim i gdje želim, i tamo ću kad tad stići.
MK: Koja je najvažnija kvaliteta koja treba krasiti jednog dobrog DJ-a ili DJ-icu?
Marina: Hmm, pa ja mislim da su to komunikativnost i skromnost. Naslušanost i otvorenost je isto važna.
photos: privatni album
MK: Gdje ćeš svirati ovog ljeta?
Marina: Pa iskreno, trenutno mi je sve u magli zbog zdravstvenih tegoba, ali ono što me iznimno veseli je što sam ove godine dobila booking za Sonus Festival, jedan od vodećih festivala u mom svijetu. Možda će tu biti još i Exit, jedan festival u Kutini i sigurno pokoji boatparty. :) Za kraj sezone ću, nadam se, otići na Ibizu svirati.
MK: DJ zanimanje je jedno od najbolje plaćenih zanimanja na svijetu. Znači li to da si se uspjela obogatiti? :)
Marina: Hehe, ne znam je li to istina ili ne, ali da, neki DJ-i stvaro zarađuju milijune. Mislim da je to nekako kao i u svijetu filma, di jedan Brad Pitt uzima par milijuna za neku ulogu, dok jedan hrvatski glumac, iako jednako kvalitetan, samo manje poznat, jedva dobije par tisuća kuna za tu svoju ulogu. Trenutačno mi je to jedini izvor prihoda i uspijem si zaraditi za stanarinu i neke osnovne potrebe. Ono što me počinje smetati je nastabilnost svega toga; jedan mjesec super, drugi crkavica. Čak i kad nešto malo više zaradim, pojave se uvijek nenadani troškovi iz vedra neba. Nisam jos postigla da se ne brinem oko novaca, da ih ono fino i stabilno ima. Jedva čekam to!
Marinu Karamarko možete poslušati na njenom SoundCloud profilu, a na njezinoj facebook stranici doznajte gdje i kada ju možete slušati live