Nacionalni front je, unatoč svojim konzervativnim i nacionalističkim političkim zasadama, godinama njegovao liberalno ekonomsko usmjerenje. No, danas, kako ekonomija postaje politika, tako i Le Penova stranka zauzima neprepoznatljive i nebulozne stavove, od kojih čovjek ne zna bi li puknuo od smijeha ili od bijesa. Marine le Pen, u ovom trenutku najpopularnija političarka Francuske i najozbiljniji Sarkozyjev konkurent u predsjedničkim izborima iduće godine, u govoru održanom u siječnju u gradu Tours ugrubo je ocrtala svoju gospodarsku politiku.

Prvi simptom - spomenula je riječ 'država' 46 puta. Nacionalni front svoj je liberalizam očito okrenuo naglavačke i odjednom ugledao državu kao ključni faktor u regulaciji tržišta. OK, možda uberu par poena s ljevice, no kako protumačiti sljedeću stavku – izlazak iz Europske unije, ukidanje eura i ponovno uvođenje franka u omjeru 1 euro = 1 franak. Nova stara francuska valuta bit će u početku devalvirana ne bi li se potaknuo ekonomski razvoj i izvoz.

Izlazak iz EU-a, prema nacrtu Le Pen, dogodio bi se zajedno sa Španjolskom, Portugalom i Irskom, koje navodno žele isto. Doduše, ne znamo prema kojem to izvoru informacija, s obzirom na to da su sve tri zemlje ili bankrotirale ili su na rubu bankrota, a jedini pojas za spašavanje su im europske financijske institucije.

Nadalje, ambiciozna Marine mišljenja je da je dovoljno zabraniti uvoz kineskih proizvoda, pa da francusko gospodarstvo ponovno procvjeta. Navodno se s njom slažu najveći ekonomisti zemlje. K tome, nakon što je Nacionalni front zagovarao reformu mirovinskog zakona prema kojemu Francuzi odnedavno moraju raditi do 65. godine, žena odjednom predlaže promjenu dobi umirovljenja na 60. Nismo ziher da joj je tata Jean-Marie u nekom periodu života radio kao staklar, no ovakvi retorički izleti su ipak malo previše prozirni.

Nacionalni front se, nažalost, može bez veće štete upuštati u ovakve akrobacije zato što je Sarkozyjev UMP, baš kao i socijalisti uostalom, potpuno podijeljen između sebe. Ide im u prilog i to što se ta dva tabora organski ne podnose, arhetipsko neprijateljstvo koje većini Francuza već ide na jetra jer je potpuno neproduktivno.

Marine le Pen polako se pretvara u francusku varijantu Sarah Palin, s obzirom na slijepu jednostavnost vizije koju predlaže. Jedina strategija koju zasad ima je jahanje na valu nezadovoljstva, pa će jednako tako braniti mala poduzetništva od velikih korporacija, trgovce od fiskalne politike, zaposlenike od recesijskih mjera. Sve je to sjajno, samo je totalno nepovezano i otkriva da je Nacionalnom frontu stalo da brzog skupljanja glasova umjesto do razrađivanja suvislog ekonomskog plana.