Na pitanje hoće li, uz njega i Zorana Pusića, u stranci biti i Nadežda Čačinovič, Rajko Grlić i Čedo Prodanović - predizborno predstavljani u medijima kao snage nove lijeve stranke -Markovina prvo navodi da ga je, iskreno govoreći, malo zatekla količina interesa za nešto što je još u povojima. Toliki interes ne pripisuje u zasluge sebi, nego općoj društvenoj klimi, u kojoj je sve više ljudima postalo posve jasno kako je ljevica nestala iz mainstream politike, ako ju je u njoj uopće i bilo kroz posljednja dva desetljeća.

'Baš zbog toga što se sve skupa još uvijek odvija isključivo kroz brojne razgovore, koji će prilično izgledno uroditi stvaranjem političke organizacije, bilo bi dosta neozbiljno od mene da sada poimenično nabrajam ljude koji će na koncu u svemu tome operativno sudjelovati. Ljudi koje ste spomenuli potpisali su naš proglas za novu socijaldemokratsku politiku i prilično sam uvjeren da se dio njih planira izravno uključiti u politički život no sad vam doista ne mogu ništa više reći od toga', odgovara Markovina.

Dok se ne postigne dogovor među osnivačima stranke, Markovina ne želi otkrivati prijedloge za ime nove političke organizacije na lijevom spektru. Otkriva, međutim, da naziv svakako neće biti ideološki neopredijeljen: iz imena stranke jasno će se vidjeti da je riječ o ljevici.

Protiv nacionalizma i klerikalizacije društva

Srpanjski proglas potpisalo je 50-ak intelektualaca, uključujući čelnike nevladine scene, profesore, novinare, umjetnike, odvjetnike... koji su se, između ostalog, založili za veću socijalnu pravednost u društvu, odgoj i obrazovanje u kritičkom duhu i održivi razvoj. Hoće li to biti i program nove stranke?

Programatske odrednice bit će na tragu proglasa iz srpnja, kaže Markovina, dodajući da su one vezane uz poštovanje antifašističkih civilizacijskih vrijednosti, svih vrsta manjina i ugroženih ljudi, ali i onih koji jedva ostvaruju egzistenciju.

'Također mislim da će jedna od važnijih stvari biti angažman na strani javnog interesa, što konkretno znači da će bilo kakve intervencije u prostor, kakvih smo se nagledali i kakve još uvijek gledamo, biti nemoguće bez konsenzusa ljudi koji na određenom prostoru žive. Ovdje kao paradigmu takvih nasrtaja smatram slučajeve parka na Savici, Cvjetni trg i Srđ. U konačnici, jedna od presudnih stvari svake ljevice morala bi se odnositi na suprotstavljanje sveprisutnoj klerikalizaciji društva i svakoj vrsti nacionalizma. Posebno s obzirom na to da su oba procesa eskalirala do nepodnošljivosti.'

O Radničkoj fronti: Jedna od boljih pojava u političkom životu, ali...

Kako Markovina ocjenjuje Radničku frontu, po čemu će se nova stranka razlikovati od njih?

'Radnička fronta svakako je jedna od boljih pojava u političkom životu zemlje u proteklih par godina. Usudio bih se reći da je to čak i jedina organizacija koja se usudila misliti mimo zadanih ideoloških postavki društva. Najveća vrlina te stranke odnosi se na brzinu i hrabrost uličnog djelovanja i otvaranje bitnih tema, dok joj je najveća mana u nekoj vrsti organizacijskog kaosa i samonametnutoj osuđenosti na marginu.

Postoje li i neke druge hrvatske stranke čiji bi rad mogao djelomično pohvaliti? U cjelini je teško pohvaliti ijednu ozbiljniju stranačku grupaciju, kaže Markovina, no daleko od toga da nasjeda na populističke priče kako su svi isti. 'To naprosto nije točno, ponajprije stoga što je HDZ stranka kontinuiranog štetnog djelovanja čije su ideološke postavke temeljito obilježile ovo društvo. Pridodamo li tome Most kao jedva prikriveno političko krilo klerikalnih crkvenih krugova, očito je kako i od bezličnosti ima i gore.'

Usporedba s Ciprasom

Navode desnih medija da pretendira biti hrvatski Aleksis Cipras - na kojega fizički prilično podsjeća - ne želi komentirati. 'Mislim da je o tome bespredmetno razgovarati. Kad sebe počnete doživljavati na taj način, jedini siguran put koji vam se otvara je da postanete gradski i nacionalni redikul', smatra Markovina.

Planira li preuzeti kormilo nove stranke s obzirom na to da je svoje političke ambicije demonstrirao na lokalnim izborima 2013. s Drugim licem Splita? To ne može biti predmet javnog razgovora, kaže, prije nego što sami osnivači uopće povedu razgovor o toj temi.

'Što se tiče političkih ambicija i tih lokalnih izbora, do toga je došlo isključivo iz mog dubokog razočaranja činjenicom da je Gradsko vijeće Splita odlučilo jednoglasno podržati podizanje spomenika Franji Tuđmanu. Kako sam to smatrao nedopustivim iz više razloga, a ponajprije stoga što je takvo oportunističko dizanje ruku poslalo poruku da svi građani odobravaju tu odluku, pokrenuli smo tu priču za lokalne izbore, sa sličnom idejom da se okupe intelektualci i aktivisti s ljevice', objasnio je Markovina.

On i danas misli da je Drugo lice Splita na izbornoj listi imalo najkvalitetnije ljude, ali da je, između ostalog, jedan od ključnih razloga što nisu prešli prag ležao u njegovu donekle neozbiljnom pristupu toj kampanji, odnosno količini posla koje je trebalo obaviti.

'Politika je imanentno ideološki posao'

Upitan slaže li se da su Hrvatskoj sada, nakon vlade premijera Tihomira Oreškovića, potrebniji vizionari nego stručnjaci, odgovara da je politika uvijek i prije svega nešto što je eminentno ideološki posao - čak i kad ga sami tako ne doživljavate ili ne nazivate. 'Stoga mislim da je ključni problem ovdašnje politike primarno u nedostatku ikakvog ozbiljnog idejnog sadržaja. U Hrvatskoj politici kronično fali bilo kakvog sadržaja, a kamo li dobrog', precizira Markovina.

Što mu se čini od šefa HDZ-a Andreja Plenkovića? 'On je, jednako kao Sanader u momentu kad je na unutarstranačkim izborima pobijedio Ivića Pašalića, trebao poslužiti HDZ-u da kod naivnijeg dijela populacije prikrije istinsko nacionalističko lice te stranke. Što ga doduše nije spriječilo da na završnom skupu u Splitu ne izrekne niz besmislica o tome kako SDP štiti jugoslavenski totalitaristički sustav, pri čemu se počeo toliko derati da mu je do kraja govora pukao glas', podsjeća.

Mnogo je razloga zbog kojih se Markovina nije mogao vidjeti u redovima SDP-a. Toj stranci suštinski zamjera, kaže, pristajanje na pravila igre i nacionalističko društvo koje je izgradio HDZ.

Ključni grijesi SDP-a

'Nakon prvih izbora, Račan nije učinio ništa da ode porazgovarati sa Srbima koji su masovno glasali za SDP. Stranka je privatizaciju gotovo u potpunosti odšutjela. Svih ovih 25 godina nisu organizirali niti jedan masovan prosvjed protiv bilo čega, a prilika je bilo u izobilju. Također, kad su konačno došli na vlast, nisu demontirali tuđmanizam, a za vrijeme Milanovićeva mandata mirno su gledali kako im instrumentalizirani nacionalisti podižu šatore, zaustavljaju državni vrh u vukovarskoj koloni i sl. Također su pustili građansku Hrvatsku da se sama bori protiv Vlade na odlasku, a svih ovih godina uredno dopuštaju jednu tako nepojmljivu činjenicu kao što je vjeronauk u javnim školama', pobrojao je Markovina.

Ima li Tonino Picula, po njemu, više šanse od Ranka Ostojića i Orsata Miljenića da trgne SDP?

'Glupo mi je da sad procjenjujem izglede ljudi u unutarstranačkoj borbi u SDP-u, no ono što sam duboko uvjeren je to da je toj stranci potreban radikalan raskid s dvadesetpetogodišnjom praksom podilaženja desnici i konačan zaokret ulijevo. Preciznije govoreći, mislim da bi se SDP trebao obraćati biračima koji su im svjetonazorski bliski, a ne onima koji ih oduvijek smatraju te će ih i dalje smatrati nekakvim neprijateljima, komunistima, izdajnicima i sl., ma što oni u tom pogledu napravili', zaključuje Markovina.