Prosvjedi su održani u nekoliko mjesta u Egiptu, državi koja se među Arapima prva pomirila s izraelom 1979. i u kojoj su prosvjedi vrlo rijetki i bivaju brzo ugušeni. Najviše - između 15 i 20 tisuća ljudi - okupilo se u Aleksandriji na prosvjedu koji je organizirala najsnažnija egipatska oporbena grupacija, Muslimanska braća.

'Hamas, Hamas, ti si oružje, a mi smo meci', uzvikivali su prosvjednici, mašući egipatskim, palestinskim i turskim zastavama, pozivajući taj muslimanski pokret na suprotstavljanje Izraelu.

Sa skupa u Aleksandriji upućene su i ovacije Turskoj, čija je popularnost u arapskom svijetu jako porasla nakon odlučne i nedvosmislene osude izraelskog čina i zahtjeva za odgovarajućom kaznom židovskoj državi.

'Tisuću pozdrava Turskoj. Neka živi Erdogan i turski narod', uzvikivala je masa.Oko 10 tisuća ljudi okupilo se na prosvjedu, također u organizaciji Muslimanske braće, u Fajumu, gradu koji se nalazi južno od Kaira, u čijoj je staroj jezgri također održan manji prosvjed, čijim sudionicima jake snage sigurnosti nisu dopustile odlazak do džamije al-Azar.

Oko 200 Jordanaca prosvjedovalo je u Amanu pred izraelskim veleposlanstvom, zahtijevajući protjerivanje veleposlanika iz zemlje. Nekolikom stotina ljudi u Libanonu je tražilo od vlada arapskih zemalja da pokažu solidarnost s Gazom kako bi se ukinula izraelska blokada.

U Siriji su mirni prosvjed sjedenjem održali sveučilišni profesori i studenti, a izraelski napad u propovijedima su snažno osudili i muslimanski svećenici u Damasku. U najvećem turskom gradu Istambulu okupilo se 10-ak tisuća ljudi na pogrebu novinara Cevdeta Kiliclara, kojeg su Izraelci ubili prilikom nasilnog zauzimanja broda na kojem se nalazio.

'Dolje Izrael!', 'Van iz Palestine!' i 'Živjela globalna intifada' neki su od uzvika upućenih iz mase okupljene pred velikom Bajazitovom džamijom, dok je imam vodio molitvu nad lijesom prekrivenim palestinskom i turskom zastavom.