Bivša pripadnica 66. bojne Hrvatske vojske Marinka Jovanović posvjedočila je danas u nastavku suđenja petorici bivših hrvatskih vojnika optuženih za zlostavljanje ratnih zarobljenika i civila u tzv. konačistu ratnih zarobljenika u Kerestincu, da ne zna što se tamo događalo prije njezinog dolaska u svibnju 1992. godine.
Svjedokinja je kao medicinska sestra u Kerestinec došla sa svojom 4. satnijom 66. bojne koja je u lipnju 1992. preuzela nadzor nad zatvorom u kojemu su, po optužnici, prvooptuženi bivši zapovjednik konačista Stjepan Klarić i četvorica njemu podređenih vojnika, od prosinca 1991. do svibnja 1992., psihički i fizički zlostavljali zarobljene neprijateljske vojnike, ali i srpske civile uhićene uglavnom u okolici Zagreba i Siska.
Svjedokinja je na zagrebačkom Županijskom sudu izjavila da je u Kerestincu popisivala ratne zarobljenike koje su dovodili iz cijele Hrvatske uoči velike razmjene ratnih zarobljenika u Nemetinu.
Rekla je da su tamo bili i pripadnici međunarodnog Crvenog križa te da je bila zadužena za vođenje evidencije i saniranje manjih ozljeda zarobljenika.
Ne poznaje nikoga od optuženih i u Kerestincu ih nije vidjela. Ne zna što se tamo događalo ranije, a u sjećanje joj se urezao mlađi ratni zarobljenik s južnog bojišta, za kojeg pretpostavlja da je bio iz Crne Gore, kojemu je cijelom dužinom noge do kuka žiletom bila odrezana koža "u širini dva prsta".
Prisjetila se i pilota s obje noge polomljene od katapultiranja. Ne sjeća se njegovog imena, no poznato je da je dva puta bio zarobljen i razmijenjen.
Suđenje Stjepanu Klariću, Draženu Pavloviću, Viktoru Ivančinu, Željku Živecu i Goranu Štrukelju nastavlja se sutra.
Oni od početka odbacuju optužbe da su psihički i fizički zlostavljali i mučili 34 ratna zarobljenika među kojima je bilo i žena.
