Njemačka kancelarka i predsjednica CDU-a Angela Merkel potvrdila je u nedjelju 20. studenog da se na parlamentarnim izborima koji se trebaju održati u jesen 2017. planira četvrti put kandidirati za kancelarku. Nominalnu podršku vlastite stranke ima, no svi - uključujući samu Merkel - predviđaju da će ovo biti najteži i najneizvjesniji izbori u njezinoj dugoj političkoj karijeri, s obzirom na to da je kancelarkin ugled u njemačkoj javnosti narušila njezina izbjeglička politika, a ekstremno populistički AfD etiketirao ju je kao ‘veleizdajnicu’
Provesti tri mandata, tj. 12 godina na čelu najmoćnije europske države nije mala stvar, no aktualna njemačka kancelarka Angela Merkel misli da ima energije za još četiri godine vođenja Njemačke. To je službeno potvrđeno u nedjelju, prvo kroz stranačka tijela CDU-a, a onda i na press konferenciji u Berlinu, na kojoj je Merkel objavila svoju ponovnu kandidaturu. Nesumnjiva je to vijest dana te je odjeknula i izvan granica Njemačke, naročito zato što je ugledni The New York Times nakon pobjede Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima Merkel proglasio posljednjom braniteljicom zapadnih liberalnih vrijednosti.
Angela Merkel postala je kancelarka 2005. godine, kada je na izvanrednim izborima za jedan posto glasova nadmašila SPD koji je tada predvodio Gerhard Schröder. Većinu svojih predizbornih obećanja zaboravila je u prvoj velikoj koaliciji koju je vodila, no uspjela se pozicionirati iznad koalicijskih svađa i u prvom i u drugom mandatu, kada je vladala s liberalnim FDP-om, te je postala nesvakidašnje omiljena u njemačkoj javnosti. Pragmatična fizičarka Merkel održavala je mir i stabilnost u Njemačkoj, a o poziciji koju je zauzimala u društvu - sve do prošlojesenskog početka izbjegličkog vala preko balkanske rute - najbolje svjedoči nadimak koji je dobila: Mutti odnosno mamica Njemačke.
Samo prije 15 mjeseci činilo se da je Merkel zagarantiran još jedan mandat u Kanzleramtu i nakon izbora 2017. te da sve ovisi o tome hoće li se opet kandidirati, s obzirom na njezinu izjavu iz devedesetih da želi napustiti politiku kad već postane ‘ljudska olupina’. No izbjeglička kriza i s njom povezani rast AfD-a promijenili su odnose u njemačkoj politici te je Merkel od najveće snage CDU-a postala uteg vlastitoj stranci koja još uvijek nema snage srušiti vlastitu kancelarku.
Baš kao što je CDU podržao Helmuta Kohla da se opet kandidira 1998. za kancelara, tako je sada stranka zbila redove i oko Merkel, između ostaloga jer nema dobru zamjenu. No kako upozoravaju njemački mediji, Merkel je izgubila autoritet u stranci i nije više nedodirljiva te će biti zanimljivo vidjeti s kakvim će političkim programom demokršćani ići na izbore 2017., tj. koliko će se skrenuti udesno u odnosu na strogo centrističku, ponekad čak i lijevu politiku koju je vodila Merkel.
CDU i Merkel, dakle, u ovom trenutku nemaju jasan politički program s kojim idu na izbore sljedeće godine, no odnos snaga u njemačkoj politici je takav da bi i lošiji rezultat od na prethodnim izborima impresivnih 42 posto doveo do Merkel na čelu vlade. Koalicijskih opcija ima nekoliko, jer vladati i dalje žele i poraženi SPD (koji se još nije odlučio koga će uopće kandidirati za kancelara!), Zeleni, koji su u opoziciji već tri mandata, te FDP, koji se planira vratiti u Bundestag. Jasno je da CDU nije otvoren za koaliciju s tvrdom ljevicom Die Linke, kao i da će rastući ekstremistički AfD dobar dio svoje kampanje - po već oprobanom receptu na pokrajinskim izborima - usmjeriti na napade na Merkel. Svi oni kojima kancelarka u međuvremenu nepopravljivo ide na živce su potencijalna klijentela AfD-a te će se uspjeh Merkel na nadolazećim izborima mjeriti ne samo kroz rezultat CDU-a, nego i kroz rezultat AfD-a.
Nakon što je Merkel donijela odluku o ponovnoj kandidaturi oglasio se i predsjednik bavarskog CSU-a Horst Seehofer, koji je proteklu godinu proveo u javnoj svađi s kancelarkom oko njezine izbjegličke politike. ‘Dobre je što je sada sve jasno i što je tako odlučila. Nemamo ozbiljnih sumnji vezano uz zajedničku kandidatkinju za kancelarku’, izjavio je Seehofer medijima, a buduća šefica berlinskog CDU-a Monika Grütters u svojoj izjavi otišla je mnogo dalje: ‘Kandidatura Angele Merkel dobra je i za Njemačku i za Europsku uniju i za cijeli svijet.’
Ipak, najviše je oduševljenja Merkeličina odluka o ponovnoj kandidaturi izazvala u AfD-u, pa je potpredsjednik stranke Alexander Gauland (inače, bivši član CDU-a!) već u prvom komentaru za medije krenuo s uvježbavanjem parola za kampanju: ‘Njezina ponovna kandidatura predstavlja priznanje političkog bankrota CDU-a.’ Nazvao ju je i ‘izbjegličkom kancelarkom’ te optužio da je ‘izgubila svaki politički instinkt’.
Njemački su pak politički komentatori podijeljeni oko odluke Merkel da se još jednom kandidira. Jedni pišu da bi bila bolje zapamćena u povijesti ako bi sama odustala nakon tri mandata, dok drugi ističu da bi u ovakvoj situaciji odustajanje bilo neoprostivo i mnogo veći poraz nego onaj potencijalni na izborima u rujnu sljedeće godine.
Čini se da se s potonjima slaže i sama Merkel te je svoju napornu nedjelju završila intervjuom u popularnom talk showu kod Anne Will na ARD-u, izjavivši i sljedeće: ‘Kada čovjek postaje olupina? Pogledala sam se u ogledalo i zaključila da ja to još nisam.’ Što misle njemački birači, saznat ćemo za deset mjeseci, no nema sumnje da su pred Angelom Merkel najteži izbori u njezinoj dugoj političkoj karijeri.
