Njemačka predsjednica Angela Merkel jučer je svečano pokrenula eksperimentalni fuzijski reaktor koji bi, kada bude usavršen, mogao postati izvorom golemih količina čiste energije dobivene iz jeftinih izvora.
U Institutu Max Planck za fiziku plazme u Greifswaldu njemačka čelnica, koja je i sama fizičarka, pritisnula je sklopku velike, izuzetno složene konstrukcije u obliku američkog uštipka s 'rupom u sredini' na kojoj su njemački stručnjaci radili punih devet godina.
Time je pokrenula ubrizgavanje male količine vodika koji je zračenjem snage 6.000 mikrovalnih pećnica zagrijan i doveden u stanje plazme. Temperatura je vrlo brzo pala, no trajala je dovoljno dugo da znanstvenici objave da je početni eksperiment bio uspješan.
'Danas je sve dobro prošlo', rekao je za Phys.org Robert Wolf, jedan od vodećih stručnjaka koji rade na projektu. 'U tako složenim sustavima kakav je ovaj, morate osigurati da sve savršeno funkcionira, a uvijek postoji rizik', dodao je.
Znanstvenici već više od šest desetljeća nastoje razviti isplativu fuziju koja, za razliku od fisije, ne bi zagađivala okoliš, bila bi sigurna, a imala bi jeftine i gotovo neiscrpne izvore goriva. Primjerice u nekoliko kanti vode, oko 40 litara, može se naći dovoljno vodika, a u jednoj bateriji laptopa dovoljno litija (koji je također važan u procesu), da se stvori energija kakvu bi proizvelo izgaranje 40 tona ugljena.
Njemački reaktor Wendelstein 7-X važan je korak na putu razvoja fuzije jer se u njemu koristi model poznat kao stelarator koji bi mogao imati brojne prednosti pred popularnijim tokamakom na kojem se temelji međunarodni projekt ITER.
W7-X je najnapredniji model stelaratora koji su bili popularni sredinom 20. stoljeća. Njih su istisnuli tokamaci koji su imali manje problema s kontroliranjem goriva. Međutim, s razvojem superračunala, znanstvenici su posljednjih godina uspjeli riješiti ključne konstrukcijske probleme stelaratora, osobito njihov dizajn, pa su oni ponovno postali zanimljivi. Naime stelaratori bi, za razliku od tokamaka, trebali moći kontinuirano, bez prekida, održavati plazmu u stanju potrebnom za fuziju što znači da bi trebali imali znatno veću efikasnost od tokamaka koji to ne mogu. Također bi mogli biti manji i jeftiniji pa će ih biti lakše graditi i komercijalno koristiti na lokalnim razinama.
Ideja fuzijskih reaktora je da se u njima laki plin, uglavnom izotopi vodika, natjeraju na stvaranje težeg plina poput helija. Ukupna količina mase koja nastaje u ovom procesu manja je od mase koja je ušla u reakciju, a razlika se oslobađa u obliku goleme energije. Za pokretanje procesa potrebno je nadvladati jake odbojne sile atoma, a za to su potrebni golema temperatura i tlak, odnosno uvjeti kakvi vladaju na Suncu. Uz to ključno je da užarena plazma bude na distanci od stijenki reaktora jer bi ih mogla oštetiti i probiti. Za stvaranje takvih uvjeta koji bi se mogli duže kontrolirati i efikasno komercijalno eksploatirati, potrebna je izuzetno sofisticirana tehnologija kakva do danas još nije razvijena. W7-X važan je korak u tom smjeru.
Fuzijski reaktori bi, među ostalim, trebali biti vrlo sigurni jer bi se proces fuzije prekidao čim bi došlo do nekog oštećenja reaktora.
Detaljnije informacije o projektu W7-X možete pronaći na ovoj poveznici.
