U posljednje vrijeme se često mogu čuti prigovori s raznih strana da Europska unija pati od velikog deficita demokracije, te da malobrojna politička elita odluke donosi ne obazirući se na volju građana. Da u tome ima dosta istine, dovoljno je podsjetiti se što se dogodilo bivšem grčkom premijeru Georgiosu Papandreuou nakon što je predložio referendum: prvo je pozvan na hitno ribanje u Francusku, a uskoro i zamijenjen bivšim bankarom Goldman Sachsa Lucasom Papademosom na čelu grčke vlade.

U međuvremenu se, opet daleko od očiju javnosti, dogovara kako zadržati spektakularno nepopularnog Nicolasa Sarkozyja u Elizejskoj palači, te pod svaku cijenu zaustaviti pobjedu Francoisea Hollandea, socijalističkog kandidata na predsjedničkim izborima koji se održavaju u svibnju. Predizborna kampanja je počela, a ankete pokazuju da je Hollande uvjerljivo ispred Sarkozyja, koji se može pohvaliti da je francuski predsjednik s najnižom stopom popularnosti otkako se ista uopće mjeri.

To što francuski gađani nisu nimalo oduševljeni učincima i politikom svojeg aktualnog predsjednika ne zanima njemačku kancelarku Angelu Merkel, koja se odlučila umješati u unutarnju politiku druge najmoćnije članice EU. Prvo je Sarkozyju pomogla u lansiranju kampanje, održavši s njime zajednički TV-intervju te najavivši da će za njega agitirati i na nekoliko predizbornih skupova, no sljedeći koraci koje je poduzela Merkel itekako odstupaju od dobre demokratske prakse.

Za početak, Merkel se odbija uopće susresti s Hollandeom, čiji se tim već po protokolu i pravilima obratio Uredu kancelarke. Sada je njemačka kancelarka otišla još dalje te je u tajnosti sa svojim kolegama, talijanskim premijerom (bez ikakvog izbornog legitimiteta) Marijem Montijem i španjolskim premijerom dogovorila da će potpuno bojkotirati Hollandea. U odluci im se pridružio i britanski premijer David Cameron, koji se prije par mjeseci žestoko svađao sa Sarkozyjem, kada mu je ovaj na samitu EU poručio da 'drži usta zatvorenima' kada je riječ o spasu eura. Službeno je Merkel, preko glasnogovornika Stephena Seiberta, demantirala postojanje bilo kakvog dogovora europskih konzervativaca o bojkotu francuskog socijalističkog kandidata Hollandea, ali se zasad s njime još nitko nije sastao.

Smatra se da je baš kriza eurozone razlog zbog kojeg se Angela Merkel odlučila umiješati u francuske predsjedničke izbore. Sarkozy je manje-više slušao sve što njemačka kancelarka predloži, a sada još i svoj politički opstanak vezuje za nju, dok je Francois Hollande javno kritizirao fiskalni pakt EU (Merkeličino čedo u borbi za stabilizaciju eura) te je najavio da će tražiti njegovu izmjenu. Iz krugova bliskih njemačkoj kancelarki može se čuti da su bilo kakve izmjene sporazuma neprihvatljive, pa čak i ako ih traži francuski predsjednik.

Takvo ponašanje Merkel izaziva zabrinutost i u Njemačkoj. Iz Ministarstva vanjskih poslova, koje vodi liberal Guido Westerwelle, može se čuti da 'Njemačka ne bi trebala biti kandidat u francuskim izborima', dok mnogi u Berlinu smatraju da 'Njemačka treba raditi s bilo kime tko je u Elizejskoj palači'. Ako Hollande pobijedi za koji mjesec, kako će onda izgledati odnosi Francske i Njemačke, pitaju se zabrinuti anonimni diplomati u izjavama za njemačke medije.

O svemu se oglasio i tim Francoisea Hollandea, čiji je šef kampanje Pierre Moscovici nazvao postupke kancelarke Merkel 'iritantnim i zabrinjavajućim', ističući da je riječ 'o ponašanju bez presedana'. Hollande je bio mnogo suzdržaniji, rekavši da ga 'savez među konzervativcima ne zabrinjava'. Jer: 'Odluku o pobjedniku donijet će narod Francuske.'