I prije no što se pojavio, Metro 2033 nas je vraški zaintrigirao. Naime, igru je trebao izdati relativno respektabilni THQ, a autorski tim je iz majčice Rusije. S obzirom na to da se iz te zemlje u zadnjih desetak godina pojavilo dosta zanimljivih i prije svega pucačina dobre atmosfere, od Metroa 2033 smo imali velika očekivanja. Igra nas barem u tom pogledu nije nimalo razočarala; godina je 2033. i ljudska civilizacija na rubu je izumiranja. Nedavno je završen Treći svjetski rat koji je sve gradove na planetu pretvorio u prah i pepeo. Homo sapiens poput štakora se preselio u podzemlje (moskovski metro) gdje se skriva kako od radijacije, ali tako i od sve brojnijih mutanata.

Ostatak priče ćete ipak otkrivati sami, da vam ne bismo iznijeli previše spoilera. Što reći, Metro 2033 neodoljivo podsjeća na Stalkera, samo što se ovdje ne radi o kombinaciji RPG-a i FPS-a, već o više-manje čistoj pucačini. U redu, tu su tržnice na kojima kupujete bolje naoružanje, a s palih boraca skidate municiju i posebnu valutu. No sve je drugo sasvim linearno i standardno. E sad, sve bi ovo u redu. Čak biste mogli preći i preko prevladavajućih mračnih levela, jer se stalno izmjenjuju pa tako nisu previše monotoni. No ne možemo preći preko upravo grozomornog sustava borbe koji izgleda kao da je doletio iz 1997. godine prošloga stoljeća. Više o ovom elementu koji je praktički uništio cijelu igru u videoprilogu.