BEZ DLAKE NA JEZIKU

Milanka Opačić o Plenkovićevom medenom mjesecu, perfidnom Petrovu i umornom Milanoviću

20.10.2016 u 15:54

  • +16

Milanka Opačić

Izvor: tportal.hr / Autor: Matej Grgic

Bionic
Reading

Prvi su dani novog saziva Hrvatskog sabora prošli u dosta burnom ozračju. U SDP-u su kandidati krenuli u borbu za čelno mjesto u stranci nakon što je aktualni predsjednik Zoran Milanović najavio svoje povlačenje. O nesnalaženju vladajućih u Saboru, o Milanoviću, ali i kandidatima za predsjednika SDP-a te o čelniku Mosta Boži Petrovu, razgovarali smo s potpredsjednicom Sabora i SDP-a Milankom Opačić

U ponedjeljak, nakon konstituirajuće sjednice Sabora u petak, prvog pravog radnog dana Sabora nisu održane sjednice dva saborska odbora zbog toga što Most i HDZ nisu došli u punom sastavu. U utorak je opet srušen kvorum na Odboru za zakonodavstvo. Što mislite zašto vladajuća većina ne može osigurati kvorum?

Odgovor je vrlo jednostavan, ljudi koji predstavljaju većinu naprosto ne dolaze na odbore. To je jedno licemjerno ponašanje, prvenstveno Mosta koji je u prošlom sazivu, prije i poslije izbora prozivao saborske zastupnike za nerad, inscenirajući usput atmosferu u kojoj se pokušava navući bijes javnosti na Sabor. Pa su najavili i novčane kazne za nedolazak u sabornicu petkom kad se donose odluke. Ispada da Sabor radi samo petkom i da se rad zastupnika svodi samo na dolazak u sabornicu iako je biti saborski zastupnik mnogo više od toga.
I onda se oni kao predlagači zakona ne pojave na sjednici odbora! I, naravno, opet su im drugi krivi. Ovaj put su krivicu svalili na saborske službe. Nismo ni počeli raditi a Most prednjači u onome za što voli prozivati sve druge, u diletantizmu i neradu.

Je li to možda pitanje taktike, možda naprosto zakoni još nisu izbrušeni zbog eventualnih nesuglasica između Mosta i HDZ-a?

Cijela ta priča o famoznih sedam jamstava Mosta koji bi se morali izglasati prije potvrđivanja Vlade u Saboru ustvari je izraz njihova nepovjerenja prema HDZ-u i grčevit pokušaj dokazivanja pred javnosti da su oni drugačiji od drugih aktera na političkoj sceni. Međutim, s druge strane HDZ je vrlo mudro pustio zakone za koje zna da će pasti ako dođu do Ustavnog suda jer dosad nijedan zakon s retroaktivnom primjenom nije dobio zeleno svjetlo. Pa, sjetite se, i mi smo pravo na saborske mirovine htjeli retroaktivno regulirati pa nije prošlo. Na Ustavnom sudu past će i taj zakon koji regulira prava zastupnika kao i Zakon o lokalnoj samoupravi zbog Povelje o lokalnoj samoupravi koja štiti gradove i općine, koji su morali biti prije konzultirani - a što nije učinjeno. A drugi dio zakona sasvim sigurno neće ni doći u drugo čitanje u Sabor. Prema tome, HDZ je vrlo mudro te zakone pustio u saborsku proceduru dok se ne izglasa povjerenje Vladi.


SDP će osporavati te zakone na Ustavnom sudu? Peđa Grbin je to već najavio.

Apsolutno. To je posao oporbe. SDP će oba zakona poslati na ocjenu ustavnosti Ustavnom sudu, jer ovo naprosto ne možemo dopustiti. To je stvar temeljnih demokratskih standarda koji ne smiju doći u pitanje. Ako oni ne postoje, a onda se moramo ozbiljno zapitati na čemu počiva ova država.

Ako Ustavni sud sruši te zakone, pretpostavljam da će lider Mosta Božo Petrov to pokušati iskoristiti tako što će građane pokušati uvjeriti da oni žele mijenjati Hrvatsku, ali da ih velike stranke u tome sprečavaju. Kako će SDP odgovoriti na takvu taktiku Mosta?

Legitimno je da Most pokuša mijenjati stvari, ali ih ne može mijenjati nesustavno, mimo pravila i zakona. Možemo razgovarati o promjenama Zakona o financiranju jedinica lokalne i regionalne samouprave, ali ne bez prethodne javne rasprave. Demokracija je procedura, a ne drumsko razbojništvo. Pokušaj da se promjena zakona svede na parcijalnu mjeru smanjenja mase plaća, to nisu nikakve reforme ili po novoj Mostovoj terminologiji, promjene, to je ad hoc populistički potez za sakupljanje jeftinih političkih poena. Problemu financiranja jedinica lokalne samouprave treba pristupiti stručno, a ne politikantski, ozbiljno, sustavno i cjelovito. Postoje stručnjaci koji to znaju napraviti, postoje i studije, prema tome sa stručnjacima treba sjesti, potom ponuditi rješenja i otvoriti javnu raspravu. Tek onda možemo sjesti u parlament i dogovoriti se o jednoj ozbiljnoj reformi koja je nužna jedinicama lokalne samouprave.

A je li možda Most u dogovoru s HDZ-om namjerno pustio u proceduru zakone za koje je znao da na koncu neće proći, da će se SDP ili netko drugi obratiti Ustavnom sudu koji će srušiti te zakone, a oni ispasti u cijeloj priči pravednici kojima, eto, sustav nije dopustio promjene? Ili se tu radi o pukom neznanju i nesnalaženju?

Ako je to namjera, ta je namjera prozirna, a takva politika s ograničenim rokom trajanja. Kratkoročno gledano, to može donijeti neke dnevnopolitičke poene kod građana, javnosti se može svidjeti da se malo po prstima lupi HNB, malo zastupnike, zagrebe se površina tu i tamo bez realnih dugotrajnih učinaka ili bitnih proračunskih ušteda. Vrlo brzo takva će politika biti raskrinkana kao jeftina kozmetika. A onda će nastupiti problemi, ljudi će shvatiti da od kozmetičkih zahvata ne žive bolje niti imaju veću plaću, niti će više ljudi naći posao. A to je ono što se na kraju dana računa.

Kad smo već kod nedolaženja zastupnika Mosta i HDZ-a na sjednice saborskih odbora, gdje je vaš šef Kluba zastupnika SDP-a Zoran Milanović?

Mislim da spominjanje Zorana Milanovića u ovom kontekstu samo odvlači pažnju s poante. A poanta je ta da je kvorum na saborskim odborima problem većine, Mosta i HDZ-a. Ako se oni pojave, posve je nebitno je li oporba prisutna. I budite sigurni, da smo mi većina u Saboru, Milanoviću se ne bi događali ovakvi gafovi s kvorumom kao Mostu i HDZ-u. Milanović je oporba i tako se ponaša. I ima, nakon napornog premijerskog mandata i dvije kampanje u kratko vrijeme, svojih poslova za riješiti.     

A znate li kakvi su to neodgodivi poslovi Zorana Milanovića?

Doista ne znam.

Kako komentirate način na koji je mandatar Andrej Plenković sastavljao Vladu, s naglaskom na njegovu potragu za ministricama koja je počela tek nakon što su mediji objavili imena sigurnih ministara, među kojima nije bilo nijedne žene? Je li njegova potraga za ministricama iskrena ili tek odgovor na pritisak javnosti?

Mislim da je sasvim sigurno na to utjecao i pritisak javnosti da u Vladi bude više žena. Općenito u politici ima malo žena, jako teško se probijaju i jako teško opstaju u politici. Mislim da je Plenković u posljednjih desetak dana uložio silnu energiju da nađe žene od povjerenja koje bi mogle prihvatiti ministarski posao. Po zadnjim informacijama, bit će ih četiri. Toliko smo i mi imali na početku. 

Kakav je dojam na Vas ostavio gospodin Plenković nakon što je postao predsjednik HDZ-a, a kasnije i mandatar i budući premijer?

Ostavlja mi dojam čovjeka koji se želi svidjeti svima. Uvijek je na početku sve dobro, dok traje medeni mjesec jako si omiljen. Međutim, onog trena kada kreneš rješavati probleme, donositi zakone koji nisu baš popularni, zakone koji se nikada ne sviđaju svima, tada popularnost pada. S druge strane, izvršna vlast konstantan je stres, beskrajan dan s 24-satnim radnim vremenom, to je mlinac koji melje ljudi. Nitko iz izvršne vlasti, ako je ozbiljno radio svoj posao, nije izašao zdraviji i mlađi. 

Dakle, gospodin Plenković sada uživa u medenom mjesecu s javnošću koji neće dugo trajati. Medeni mjesec unutar stranke već je završio, jer je tvrda desna struja iz doba Karamarka vrlo nezadovoljna Plenkovićevim kadrovskim rješenjima u sastavljanju Vlade. Na primjeru inzistiranja da Nina Obuljen postane ministrica kulture umjesto miljenika ekstremne desnice Hasanbegovića, Plenković je dao naslutiti da odolijeva pritiscima i da će HDZ-om vladati čvrste ruke. Vrijeme će pokazati hoće li tako odlučan biti u povlačenju nužnih poteza kako bi se u Hrvatskoj živjelo bolje.

Vlada Zorana Milanovića u mandat je ušla sa samo četiri ministrice. Dakle, i SDP ima problem sa zastupljenošću žena u visokoj politici. Zašto?

Sve političke stranke imaju problema sa zastupljenošću žena. I mnogo naprednijih država ima s tim problema. Ima definitivno nešto u tradiciji, u predrasudi da je politika muško zanimanje. To, dakako, ne smije biti opravdanje. Činjenica jest da se žene teško probijaju prvo u svojim političkim strankama, a onda se još teže probijaju na izvršne funkcije. Iskreno, ne znam, mislim da s jedne strane žene puno manje pokazuju ambiciju nego muškarci, a da se s druge strane moraju dokazivati više od muškaraca. Dakle, ja nikada neću prihvatiti da su muškarci sposobniji od žena, ali je očito da se žene puno teže probijaju. Da, ja sam bila nezadovoljna time što sam na koncu ostala jedina žena iz SDP-a u Milanovićevoj vladi. I sada u Klubu zastupnika SDP-a imamo samo pet žena (i 33 muškarca).

Zbog čega SDP ima manji postotak zastupnica u Saboru nego u prošlom sazivu, kako su se slagale izborne liste i jeste li ikada o tom problemu razgovarali sa šefom stranke Zoranom Milanovićem?

Slažem se s ocjenom da to što imamo manje žena nije dobro. Negdje su žene bile na mjestima na listi koja na kraju nisu vodila u Sabor. Naime, očekivanja su bila veća od konačnog izbornog rezultata. Trebalo bi odredbu o 40 posto žena na listama primijeniti tako da ih toliko bude na ulaznim mjestima u sabor. O tome se razgovaralo na Glavnom odboru SDP-a, postavljeno je pitanje o broju žena na listama. 

Od rijetkih ste žena koja je opstala dugo u politici, i to na vrlo visokim pozicijama, doduše nikad na najvišoj. Zašto se sada niste kandidirali za predsjednicu SDP-a?

Zato što sam tako procijenila. U SDP-u ne nedostaje kandidata, kao što se sada i vidi. I među njima ima ljudi koji u ovom trenutku stranku, u kojoj postoje različita mišljenja o pravcu u kojem treba ići, mogu ta mišljenja pomiriti i učiniti stranku jačom i ujedinjenijom. To je sada jako važno.

Tko je u tom smislu najbolji kandidat na novog šefa SDP-a, tko bi najbolje polijepio stranku, a ujedno bio i najbolji premijerski kandidat SDP-a na idućim parlamentarnim izborima?

Da, činjenica je da mi sada kada biramo novog predsjednika stranke moramo voditi računa i o tome tko je taj koji može sutra biti konkurent Andreju Plenkoviću na sljedećim parlamentarnim izborima. Sada treba tražiti osobu koja nije bila ni u kakvim dojučerašnjim lobijima, koja nije sudjelovala u podjelama, dakle nekoga tko ima visok stupanj tolerancije, sposobnosti za dijalog unutar stranke da SDP ponovno ujedini. Da sve koji su na neki način bili podijeljeni okupi za zajednički stol, jer to je jedini način da SDP opstane i da na sljedećim izborima budemo ozbiljan konkurent HDZ-u.

Nećete otkriti svog favorita?

Neću.

Je li Orsatu Miljeniću veliki, možda i nepremostivi minus taj što se tek ove godine učlanio u SDP?

Ne mislim da je to neki minus zato što je Orsat s nama od 2000. godine. Znam ga iz tog perioda, znam da Ivica Račan čak i nije htio da Miljenić uđe u stranku jer mu je bilo važnije da pored sebe ima jednu nestranačku osobu koja diše socijaldemokraciju. I u Račanovoj vladi i u Milanovićevoj vladi Orsat je odradio puno stvari kao da ima člansku iskaznicu SDP-a.

Bi li se Davor Bernardić, vječna mlada nada SDP-a, na ovim unutarstranačkim izborima napokon mogao realizirati i postati šef SDP-a?

Ne znam. Teško mi je reći tko će pobijediti, vidjet ćemo što će reći članstvo. Mi nismo HDZ, u kojem se sve zna unaprijed. Mi imamo članstvo koje misli svojom glavom. I zato je ova unutarstranačka utrka nepredvidljiva.

Ima li Bernardić dovoljan politički eros, magiju, to nešto što je potrebno za pobjedu na parlamentarnim izborima?

Davor Bernardić nije od jučer u politici, tri je mandata već u rukovodstvu stranke, tri mandata u Saboru, a ima li to nešto što bi moglo proći kod građana, ne znam. Pokazat će se to već na prvom testu, u Zagrebu na izborima za gradonačelnika (svibanj 2017.).

Ide li on definitivno u utrku za gradonačelnika?

Mislim da je to logika stvari, on je predsjednik zagrebačkog SDP-a i po meni je najlogičnije da on koji već godinama gradi svoju karijeru u Zagrebu i u Gradskoj skupštini napokon bude u jednoj od naših najvećih bitaka, a to je bitka za Grad Zagreb.

SDP već godinama u Zagrebu na svim vrstama izbora ostvaruje slabije rezultate nego prije. Koliko je za to kriv Bernardić?

Svatko snosi odgovornost za rezultate na svom terenu, kako mi za parlamentarne tako i on za gradske izbore.

Jesu li gradonačelnički izbori biti ili ne biti za Bernardića i njegovu političku karijeru?

Ovisi kako će proći. Ali izbori u Zagrebu su nešto što je nama jako važno.

Hoće li Bernardićev opasniji protukandidat biti Milan Bandić ili HNS-ova kandidatkinja Anka Mrak Taritaš?

I Bandić i Mrak Taritaš imaju svoje adute. Bandić je dugo godina tu, u jednoj čudnoj situaciji da na parlamentarnim izborima izgleda kao da je na zalazu, ali je dosad na lokalnim izborima glatko prolazio. Za sve postoji prvi put, tako i za Bandićev silazak s političkog trona u Zagrebu. Anka Mrak Taritaš cijelo vrijeme sustavno radi i gradi svoju kampanju u Zagrebu, preferencijalno dobro prolazi već drugi put na parlamentarnim izborima, ostaje  vidjeti može li nešto slično ponoviti u Zagrebu. Bernardić je već godinama aktivan u Gradskoj skupštini i sasvim je sigurno da svatko od njih ima političku težinu kod građana.

Ovisno o razvoju kampanje, točnije ako ankete budu sugerirale da jedino Anka Mrak Taritaš može pobijediti Bandića, je li moguće da SDP na koncu ipak nju podrži?

Nisam sigurna. Mi ćemo u Zagrebu vjerojatno ići samostalno. Za pretpostaviti je da nitko neće pobijediti u prvom krugu. U drugom će sigurno završiti dva od ova tri kandidata, što otvara dosta kombinacija po pitanju podrške. Na to pitanje ne mogu vam dati definitivan odgovor, jer o tome prije svega odlučuje lokalni, zagrebački SDP. 


Kako ocjenjujete dosadašnju politiku lidera Mosta Bože Petrova te što mislite kako će se snaći i kakvu će politiku voditi kao predsjednik Sabora?

Božo Petrov kao da bježi od odgovornosti. Žao mi je nije preuzeo neki resor u Vladi pa pokazao što konkretno zna raditi i koje reforme, na kojima je donedavno inzistirao, želi provesti. S obzirom na to kako je prošla Vlada počela i završila, imam osjećaj da se više bavio opstrukcijom nego konstrukcijom, nekim zakulisnim igrama. Sada kao predsjednik parlamenta kao da se pokušava nametnuti kao netko tko je izuzetno važan. Međutim, onu težinu koju je imao prije osam mjeseci sada više nema. Okružen je HDZ-ovim potpredsjednicima, nema puno manevarskog prostora. Pustimo priče o tome kako će on iz pozicije šefa Sabora sam nametati točke koje će se raspravljati u Saboru. Bez HDZ-a on ne može apsolutno ništa. HDZ ima rezervnu varijantu, i bez Mosta ima većinu u Saboru. Most više nema težinu od prije osam mjeseci i mislim da je to i njima jasno.

Dosta ste blagi prema Petrovu, čini mi se da imate puno toga više za reći o njemu.

Njegov rad u Saboru će se tek vidjeti. Mislim da je on čovjek koji je više sklon zakulisnim igrama nego konkretnom radu. Rekla bih poštenom radu. Oni su svi opterećeni nekakvim zavjerama.

O kakvim zakulisnim igrama pričate?

Po onome što sam vidjela u Vladi. On je kao potpredsjednik s Oreškovićem sklopio deal, radio protiv nekih drugih… To se tako ne radi u Vladi. Kad dođete u takvo okruženje, ili ste suradnici u poslu koji radite doista iskreno ili niste. A ne ovako s figom u džepu. Ja bih jako teško radila u vladi u kojoj netko ima figu u džepu. Iskreno me kod Mosta smeta njihovo licemjerje. I građani će to vidjeti nakon određenog vremena jer ovih osam mjeseci je bilo premalo da vide da ljudi iz Mosta ustvari nisu tako pošteni kao što su se predstavljali.

Bi li SDP već sada trebao donijeti stratešku odluku da će na iduće parlamentarne izbore izaći samostalno?

Izbori su tek prošli, pred nama je biranje novog predsjednika, jačanje stranke i zauzimanje novog političkog kursa. Trenutačno je raspoloženje u stranci takvo da bismo sami trebali na izbore, ali ima vremena za donošenje formalne odluke. Ljudi smatraju da smo previše dali partnerima, članovi stranke ogorčeni su na HSS koji je na neki način izigrao koalicijski dogovor i dao potporu HDZ-ovoj vladi. Na taj način su izigrani građani koji su nama dali glas. Okrenut ćemo se sebi i graditi SDP na socijaldemokratskim osnovama.

Imate li ikakvo razumijevanje za ponašanje Kreše Beljaka nakon izbora?

Neka se svatko bori kako zna za svoju poziciju u svojoj stranci. Ali ono što je meni problem je to što je Beljak s pet zastupnika HSS-a bio na listi Narodne koalicije, to što smo zajedno išli pred građane, a onda su ti isti građani izigrani jer je on rekao da ide dati potporu HDZ-ovoj vladi. To je ono što me muči, jer smo svojim biračima poslali krivu poruku, poruku nevjerodostojnosti. Ne možeš dugo trajati u politici ako se ne držiš principa, ne možeš mijenjati stavove kako vjetar puše. To sam naučila još uz Ivicu Račana.