Moguće pomilovanje dvaju bivših čelnika Udbe Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, osuđenih zbog političkog ubojstva emigranta Stjepana Đurekovića u Njemačkoj 1983. godine, za predsjednika Milanovića stoga je još osjetljivije i potencijalno kontroverznije.

Njegovi prethodnici na Pantovčaku bili su znatno šire ruke i bez problema su udjeljivali predsjednički pardon, počevši od Franje Tuđmana koji je svoje ovlasti iskoristio u više od tri tisuće slučajeva. Slijedio ga je Stjepan Mesić koji je tijekom 10 godina mandata, u razdoblju od 2000. godine pa do siječnja 2010. godine, odlučio o ukupno 4.740 molbi za pomilovanje osuđenih osoba te je pomilovao 767 osoba.

No, treba reći da su se ove vrste odluka počele javno objavljivati i preispitivati 2003. godine, te je tek od tada javnost dobila uvid i mogućnost raspravljanja o njima. Puno kontroverze izazvalo je pomilovanje - odnosno skraćenje zatvorskog staža - pripadniku Merčepove postrojbe osuđenom za zločin na Pakračkoj Poljani Siniši Rimcu, kao i Stjepanu Grandiću, osuđenom za ratne zločine u Gospiću, no bilo je tu i narkodilera poput Natali Šunjić, Siniše Pleštine i Igora Perka, potom osuđenika za gospodarski kriminal poput Krunoslava Marčinka, sina bivšeg direktora Glumina banke Marka Marčinka. Mesić je udijelio milost i Antunu Loviku, bivšem vozaču Ivana Milasa i Martina Špegelja osuđenom za niz pljački. Po pisanju medija, nakon toga je ponovno opljačkao 1,24 milijuna kuna.

S pet na tri godine zatvora Mesić je smanjio zatvorsku kaznu Zadranki Ani Magaš, osuđenoj za ubojstvo supruga, a zbog teškog zdravstvenog stanja preinačio je zatvorsku u uvjetnu kaznu bišem veleposlaniku u Srbiji Zvonimiru Markoviću, koji je 670 tisuća kuna donacija za veleposlanstvo iskoristio za stambeni kredit. Svom prijatelju Rami Dediću osuđenom za utaju oko pola milijuna kuna poreza jednogodišnju zatvorsku kaznu također je zamijenio uvjetnom.

Institut predsjedničkog pomilovanja doista potječe iz doba apsolutističkih vladara i premda postoji i danas, u suvremenoj demokraciji koristi se iznimno rijetko, obično kada treba popraviti kakvu vidljivu anomaliju u pravosudnom sustavu. Hrvatski predsjednici dosad su doista široko koristili ovu ovlast, a po podacima koje je svojedobno prikupila dr. Anita Kurtović, profesorica na Pravnom fakultetu u Splitu, čak trećina pomilovanih vratila se kriminalu.

Jedan od najgorih slučajeva svakako je onaj Perice Majstorovića, koji je služio 15-godišnju kaznu zbog niza kaznenih djela. Mesić mu je za dvije godine smanjio kaznu premda je Majstorović prethodno čak i bježao iz zatvora i sudjelovao u razbojstvima, kada je pomilovan u Zadru je ubio Slavicu Medanić Tada je osuđen na 40 godina.

Njegov nasljednik Ivo Josipović danas tvrdi da pomilovanje nije oprost zločina i ne mijenja odluku o krivnji, nego odluku o kazni 'iz razloga humanosti, pravednosti ili jednakosti građana pred zakonom'. Odnosno, kazao je Josipović, predstavlja reakciju na tromost sustava.

Zahtjev Perkovića i Mustača on bi, kaže, ozbiljno razmotrio da je na Milanovićevom mjestu. Dobro bi izvagao.

Svaki zahtjev osobno proučio

'Samo budala ne mijenja svoje mišljenje, ne treba osuđivati predsjednika ukoliko u nekom od ovih slučajeva promijeni svoj stav o institutu pomilovanja', rekao je Josipović za N1. On tvrdi da postoje slučajevi u kojima je pravedno reagirati na ovaj način, no i da se pomilovanja najčešće odnose na zahtjeve za brisanjem iz kaznene evidencije, kako bi osobe koje su odslužile svoje kazne mogle nastaviti baviti se svojim poslovima. 'Potom slijedi skraćenje uvjetnih osuda, a jako je malo onih koji su pomilovanjem oslobođeni izdržavanja kazni zatvora', dodao je Josipović.

Brojke govore da je u svom mandatu on pomilovao 247 pravomoćno osuđenih osoba među kojima su akteri iz afere isparavanja otrovnog plina iz Karlovačke pivovare koji je usmrtio umirovljenika Zdravka Martinčevića, potom smanjenje kazne Deanu Škari koji je osuđen zbog ubojstva britanskog vojnika Simona Leeja Terencea Jeansa na godinu i pol zatvora, ali i Ružice Tukši koja je ustrijelila svoga zlostavljača.

Zanimljivi su i slučajevi hrvatskog 'Mistera' Milana Jurčevića koji je rođaka istukao bejzbol palicom, a oproštena mu je tromjesečna kazna zatvora, te kapetana Zlatka Mladenića koji je 89 stabljika marihuane uzgajao 'u terapeutske svrhe', kojemu je kazna od dvije godine zatvora smanjena za pola godine. Tu je i bivši konzul u Australiji Goroslav Keller koji je iz konzulata otuđio namještaj u vlasništvu države, vrijednosti 73.000 kuna, i poslao ga brodom u Hrvatsku. Njemu je zatvorska kazna od devet mjeseci smanjena za tri mjeseca.

U njegovom mandatu, premda ne postoje zakonska ograničenja, kazna se u pravilu opraštala ili smanjivala okrivljenicima koji su počinili lakša kaznena djela i koji nisu osuđeni na kazne dulje od pet godina zatvora. Uoči odlaska s Pantovčaka predsjednik Josipović je u siječnju 2015. godine potpisao seriju od šesnaest pomilovanja uglavnom osuđenicima za djela poput prevara, razbojstava, krađa, dilanja manjih količina droge. Jedan od pomilovanih bio je osuđen i za pokušaj ubojstva iz 2003. godine, a za devet njih odobreno je brisanje iz kaznene evidencije.

'Nisam se oslanjao samo na prijedloge ministarstva i povjerenstva, nego sam svaki zahtjev osobno proučio', tvrdi danas Josipović.

Afera Šeksova kuma

Upravo predsjednička Komisija za pomilovanja izazvala je silne probleme za iduću predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović. Već početkom 2016. godine raspustila je to tijelo nakon što je otkriveno da je pomilovanje dobio Danko Seiter, bivši član uprave Karlovačke banke osuđen za zloupotrebu poslovanja koji je, između ostalog, izbrisao dug najvećem donatoru njene kampanje Nikoli Hanžeku. Kontroverzu je potom izazvalo i pomilovanje Leona Sulića, osuđenog za malverzacije u 'Croatia busu', a kao bomba u javnosti odjeknulo je priznanje Vladimira Šeksa da je utjecao na odluku o pomilovanju Vanje Goldbergera, svoga bivšeg savjetnika osuđenog zbog droge.

Šeks je nakon toga smijenjen s mjesta savjetnika predsjednice, a brojka pomilovanja koje je ona udijelila do kraja mandata zaustavila se na 'tek' 67.