'Očigledno smo svi prepušteni slučaju, a država koja je prepuštena slučaju je država slučajnost. Moramo prestati biti država slučajnost', kazao je jučer premijer Zoran Milanović obilazeći polja od suše stradalog kukuruza u istočnoj Slavoniji. Nekoliko dana ranije dok je još, doduše, bio na godišnjem, s Hvara je poručio da se 'na otocima živi bolje nego u ostatku Hrvatske, s izuzetkom velikih gradova'.

U međuvremenu, još uvijek nisu zaboravljene niti njegove izjave 'o najboljim državnicima koji u pravilu na najzahtjevnije poslove dolaze nespremni jer nisu svjesni što ih tamo čeka', kao ni o mađarskom pravosuđu ili o dva kamena i trećem ešalonu. I 'sory', ali to su tek neke, no prvi potpredsjednik Vlade rekao bi: 'shit happens', pa se tako moglo i dogoditi da ministar rada, inače liječnik, kolektivne ugovore usporedi s rakom pa se, doduše, kasnije, ipak ispriča.

Pri čemu u zaborav nisu pospremljene niti izjave bivše premijerke Jadranke Kosor, kojoj je, doduše, engleski išao nešto lošije, ali imala je ona sasvim dovoljno sjajnih trenutaka na materinjem jeziku, poput onih o - čuvanju ovaca, relaksiranom životu, o tome kako je zajahala konja i čvrsto primila uzde, te putu prema putu izlaska iz krize, da spomenemo tek neke.

No dok je Kosor iskrivljavala realnost, čini se da Milanović s njom gotovo uopće nema dodira, pa tako konzultantica za retoriku Iva Bihler u agenciji Ciceron komunikacije kaže: 'Čini se da zbunjujućoj i nesuvisloj javnoj retorici i komunikaciji na relaciji hrvatski premijer – narod nema kraja.'

'Premijerove izjave su nerazumljive i hermetične'

'Još uvijek su nam živo u sjećanju neke od izjava premijerke Kosor kojoj su, više ili manje uspješno, doskočice, metafore, parafraze i narodne poslovice bile omiljene retoričke i stilske figure. Protiv verbalnih napada i provokacija bivša se premijerka borila tzv. premošćivanjem, odnosno odvlačenjem od teme, kao i iskrivljavanjem realnosti prevelikim naglašavanjem pozitivnog. S druge strane, sadašnjem premijeru svojstvenija je oštrija i direktnija retorika, bez ublažavanja i uljepšavanja. Svima je i više nego jasno da je situacija teška, no to ne opravdava nerazumljivost i hermetičnost premijerovih izjava', ističe Bihler.

'Milanovićevo javno komuniciranje verbalizacija je osobnog toka misli koji je često neprilagođen publici i kontekstu, naime, dobiva se dojam da premijer naglas razgovara sa samim sobom. Takva komunikacija s javnosti ostavlja dojam nepripremljenosti, nepoznavanja okolnosti i šireg konteksta, nepromišljanja o efektima izjava, kao i nepoznavanja pravila medijskog i javnog istupanja u kojima su osnovni postulati jasnoća, konciznost te jednoznačnost poruke', upozorava i zaključuje:

'U konačnici, nejasno i zbunjujuće komuniciranje može ostaviti jednako tako i dojam nejasnog smjera odlučivanja i vladanja. Ne samo to, također je podložno i različitim, dvosmislenim interpretacijama, pa i poruzi, što se, evidentno, i događa. Stoga su jasnoća i sadržajnost govora prvog čovjeka Vlade ono što je u javnom, gotovo kriznom komuniciranju nužno.'