S predsjednikom Zoranom Milanovićem je u okruženju najljepše filmske pozornice u Hrvatskoj u pulskoj Areni razgovarao Daniel Rafaelić.

'Proveo sam puno vremena u kinu. U onim zagrebačkim kinima 70-ih i 80-ih koji su imali onako uniformirane redove stolaca i svi su smrdjeli na isti način, prisjeća se. Najdraže kino mu je bilo kino Romanija - "buhara kino u staroj Trnjanskoj iza suda'.

Budući da je živio na Trnju, to je bilo prvo kino u koje je otišao. "Zbrisao je starcima" kako bi gledao Bruce Leeja, i to u sporednoj ulozi, u filmu "Osveta zelenog obada". Ustvrdio je kako su se u jugoslavenskim kinima mogli vidjeti svi filmovi, "ali sa sigurne distance" nakon što bi prošli ideološke filtere i "sakramente u komitetima". Na pitanje je li mu smetalo što je neke filmove morao čekati nekoliko godina odgovorio je: "Ne, bio sam dijete. Imao sam drukčiji doživljaj vremena (...) Bio sam sretan da nešto dođe. I nisam likovao zbog toga što to Poljaci ili Česi neće vidjeti, jer nisam ni znao kako oni žive".

Za film "Independence Day" koji je spomenula njegova prethodnica Kolinda Grabar-Kitarović kazao je da je riječ o "briljantnoj produkciji, ali o grbavoj priči koja nije ni za pametnu djecu". Kad je "Ružne, prljave i zle" pogledao u dobi od 20 godina, dodao je - ostao je "paraliziran koliko je to dobro".

"Mislim da ja nisam filmski materijal"

Na pitanje postoji li neki moment u njegovu političkom životu vrijedan snimanja filma - odgovorio je kako ne zna. - Moj politički život je vrijedan meni, ali je banalan u odnosu na političke živote i puteve ljudi koji su obilježili epohe. Mislim da ja nisam filmski materijal, a nije ni nitko u Hrvatskoj. Neće biti rata. Rat čini 'persona dramatis', kazao je.

Za Romana Polanskog kazao je kako ne zna što je od njega "toliko dobro". Za njegov "Bal vampira" kaže - svi su kao djeca lagali da su ga gledali. Sjećam se kad je došao "Down by Law" Jima Jarmusha. To smo isto gledali, šatro smo kužili, kazao je Milanović.

Kao dijete, dodao je - smijao se genijalnom Charlie Chaplinu, a kao veliki film spomenuo je "Oklopnjaču Potemkin" Sergeja Ejzenštejna te filmove Aleksandra Nevskog.

'Ne moraš biti ne znam kako obrazovan da te odnos tamnog i svijetlog u tim filmovima stvarno obuzme. Kinoteka je bila važna, onda je došao video. Imao sam svoju zbirku filmova, ali danas je to bespredmetno, jer možeš doći do svega', dodao je Milanović.

Hrvatski i jugoslavenski film?

'Crno-bijela produkcija s početka sedamdesetih bila je sjajna. (...) Recimo, serija 'Sumorna jesen' o zagrebačkim ilegalcima u sukobu s ustašama u kojemu svi ginu. To je prethodnica 'Otpisanih', ali je bolje. To je takav noir', kazao je Milanović.

Za filmove "Kad budem mrtav i beo", "Zaseda" Žike Pavlovića i "Jutro" Puriše Đorđevića kazao je da su "filmovi veći od života". U tom smislu spomenuo je i film "Rondo" Zvonimira Berkovića. Za "Gruntovčane" je rekao da su produkcijsko remek-djelo i da su superiorni "Malome mistu" koje mu je osobno draže - jer je podrijetlom Dalmatinac. Za Kusturicu, Zafranovića, Paskljevića i ostale iz "praške škole" kazao je da su dobri autori.

"Balkanski špijun je zlatni rudnik"

'Lordan je rano prestao snimati. Meni je njegov 'Pad Italije' malo previše ideologiziran, ali briljantno napravljen. To su nevjerojatni dijalozi i scene i interakcija glumaca, i rad s glumcima, kazao je Milanović koji je za "Balkanskog špijuna" rekao da je zlatni rudnik. Nisam shvaćao da ću se tom filmu vraćati tisuću puta - svakoj rečenici, svakoj gesti, svakoj grimasi'. Kao prekrasnu seriju izdvojio je "Grlom u jagode".

Za "Kuma" je rekao da je riječ o "filmu u kojemu ima više krvi nego u Donbasu koji nije baš za 'bečke dječake'". Radi se o genijalnom filmu, ali mu je ipak, kaže - bolji "Bilo jednom u Americi" - jer je netko prvi put zagrebao po temi židovske mafije.

Jedan od dražih filmova mu je "Blade Runner", a u tom kontekstu spomenuo je i Bette Davis, Claude Chabrola, te filmove Francoisa Truffauta "400 udaraca" i "Nježna koža".

Na pitanje je li na susretima s drugim šefovima država razgovarao o filmovima odgovorio je: "Ljudi su u pravilu štreberi, i to volim. Ima i par umjetnika, recimo albanski premijer. Inače tu nema prijateljstva, tu ima odnosa. Nevjerojatno je kako u tom svijetu ima briljantno obrazovanih ljudi, ali ima i poluidiota - i to na čelu država koje nisu bezveze", zaključio je Milanović.