Predsjednik Vlade Zoran Milanović često se posljednjih tjedana, pravdajući svoje akrobacije oko slučaja lex Perković s Europskom komisijom, izvlačio na princip univerzalne jurisdikcije pritom tvrdeći da bi ga zlonamjerni ljudi koji ne žive u Hrvatskoj mogli zloupotrijebiti kako bi naudili hrvatskim braniteljima. Čak je slikovito opisao situaciju rekavši da je ukidanje vremenskog ograničenja kojim se omogućuje izdavanje Europskog uhidbenog naloga (EUN) i za djela počinjena prije 2002. godine 'puška koja će opaliti na zidu'
S njim se ne slaže Davor Derenčinović, predstojnik katedre za kazneno pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu, koji smatra da argument opasnosti primjene univerzalne jurisdikcije na slučajeve hrvatskih branitelja jednostavno ne stoji. Derenčinović objašnjava da uvijek postoji mogućnost da stigne nekakva optužnica, ali to je bilo moguće i ranije.
'Nije realno očekivati da će države Europske unije koje u vrlo ograničenom opsegu primjenjuju pravila univerzalne jurisdikcije sad zbog okolnosti da smo mi uskladili svoje zakonodavstvo i donijeli zakon o pravosudnoj suradnji zlorabiti tu suradnju i na djela koja su počinjena prije 7. kolovoza 2002. godine', mišljenja je Derenčinović koji dodaje da to uopće ne bi bilo u skladu sa smislom univerzalne jurisdikcije. Hipotetski, da se i dogodi neki konkretan slučaju pokušaja zloupotrebe na račun hrvatskih branitelja, to opet ne znači da bi do izručenja automatski došlo. Ne znači ni da bi proces opće bio pokrenut tako lako jer je riječ o neovisnim sudovima koji ne postupaju bez snažnih dokaza.
'Da neka država X traži predaju okrivljenika po okvirnoj odluci o Europskom uhidbenom nalogu, u tom slučaju postoji niz ograničenja, odnosno niz osnova na koje bi se Hrvatska mogla pozvati i uskratiti postupanje po tom nalogu, ali bi onda bilo iznimno važno da nam, ako oni imaju neke dokaze koje naša tijela nemaju, ustupe te dokaze da se onda postupak vodi jer to je ono što je poželjno i tako bi trebalo postupati da se kazneni postupci vode na području države na kojoj je kazneno djelo počinjeno', objasnio je predstojnik katedre za kazneno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu. Praktični razlozi govore tome u prilog, nastavlja, od dokaza, svjedoka i svega ostaloga.
'Tako da ja zaista ne vidim, kada govorimo o zemljama članicama Europske unije, a treba odvojeno promatrati situaciju sa Srbijom, ne vidim da bi bilo kakva manipulacija s prijelaznom odredbom i s vremenskim ograničenjem važenja EUN-a imao utjecaja na eventualno pozivanje država članica Europske unije na pravilo univerzalne jurisdikcije, naprosto ne vidim rizik. Mogući su pojedinačni slučajevi, ali mislim da nije izvjesno da se takvo nešto dogodi', kazao nam je Derenčinović.
Smisao uvođenja univerzalne jurisdikcije bio je spriječiti nekažnjivost. 'Da se spriječi situacija da netko izbjegava kaznene vlasti drugih država i da se svim državama koje su članice međunarodne zajednice da mogućnost provođenja postupka kada se radi o najtežim kaznenim djelima koja teško vrijeđaju savjest čovječanstva', kratko je pojasnio profesor. Sve države, ne samo Europske unije, nego i šire imaju neka pravila univerzalne jurisdikcije, odnosno univerzalnog načela važenja kaznenog zakonodavstva. 'Ipak, primjena kaznenog zakonodavstva koja je eksteritorijalna mora biti ograničena jer, ako je preširoka, onda se miješate u unutarnje stari neke države', napominje.
Derenčinović je spomenuo i primjere nekih države poput Španjolske i Belgije koje su vrlo, vrlo ekstenzivno primjenjivale pravila univerzalne jurisdikcije, zbog čega su se našle pod jakim političkim pritiskom da je ograniče. Dok je Belgija imala široko tumačenje univerzalne jurisdikcija, mnogi poput Dicka Cheneyja ili Ariela Sharona strahovali su od puta u Bruxelles jer je postojala mogućnost da budu uhićeni. Zbog svega teško je očekivati da bi bilo moguće zloupotrijebiti sustav univerzalne jurisdikcije.
