U sjeni pregovora Hrvatske s Europskom komisijom, održano je u Informacijskom centru Europske unije u Zagrebu predavanje na temu 'Europska građanska inicijativa'. Pozvani gost Cédric Bloquet, generalni direktor udruge 'Sudjelovanje građana u javnom životu i demokracija' (CIDEM) i stručnjak pri Ministarstvu vanjskih i europskih poslova Republike Francuske i Europske komisije, izložio je stavke iz Lisabonskog ugovora kojima je cilj bitno osnažiti građansku ulogu unutar EU-a. Iako je civilno društvo unutar EU-a nominalno uvijek bilo istaknuto, tek bi ga novi akti trebali dovesti do statusa prave političke snage.

Prema Lisabonskom ugovoru, od 1. travnja 2012 stupa na snaga nova odredba nazvana 'Europska građanska inicijativa' koja bi trebala bitno promijeniti ulogu građana kao relevantnih političkih čimbenika unutar Europske unije. Konkretno, da bi se predložio novi zakonski prijedlog Europskoj komisiji, potrebno je sakupiti milijun potpisa koji dolaze iz barem sedam zemalja članica. Zatim, Europska komisija ima tri mjeseca da odluči o prihvaćanju ili o odbijanju prijedloga o kojem pregovara s odborom u kojem se nalazi sedam članova iz sedam država članica. U stavke Europske građanske inicijative ugrađeno je nekoliko mehanizama koji bi trebali osigurati da nacionalni interesi ne pretegnu nad europskim. Tako su primjerice iznesene kvote koje određene države moraju ispuniti da bi prijedlog bio prihvaćen. U Austriji je tako potrebno sakupiti minimalno 14.000 potpisa, u Francuskoj 55.000, u Njemačkoj 70.000, a u Estoniji oko 5.000 potpisa.

No iza želje da se barem donekle prekorači veliki jaz između građana i bujajuće administracije Unije, inicijativa nosi sa sobom niz potencijalnih teškoća oko same provedbe. Za početak, da bi uopće došlo do masovnog okupljanja građana EU-a oko određenog prijedloga, građani moraju biti ne samo dobro upoznati s funkcioniranjem Unije, već i motivirani, na što aktualna stavka o slabom odazivu na europske izbore nimalo ne upućuje. Uostalom, tradicija aktivnog sudjelovanja građana u demokraciji bitno se razlikuje od jedne do druge države (primjerice, u Italiji je potrebno 50.000 potpisa građana da bi novi zakonski prijedlog izašao pred parlament), a zasad nije predviđen nikakav financijski okvir koji bi civilnom društvu pomogao da postavi na noge tako veliku, transnacionalnu kampanju.

Iako je aktualna debata o pristupu Hrvatske Uniji skoro isključivo koncentrirana na završavanje pretpristupnih pregovora, tema o ulozi građana kao politički relevantnih čimbenika unutar EU-a trebala bi u dogledno vrijeme zaokupiti i domaću scenu.