Ništa nije bilo sporno policiji koja se već izjasnila da je 'postupala sukladno zakonu', sve dok medijima nije protutnjala snimka na kojoj njihov pripadnik gazi po glavi navijača Hajduka, jednog od njih tridesetak, poput terorista prigodno polegnutih na beton usred glavnog grada. Kada je vidjelo dana ugledalo i njegovo svjedočanstvo da je bez povoda i mlaćen, prisiljavan da prizna nepostojeća djela i tjeran kroz brutalni špalir u hodniku policijske postaje, ministar Ranko Ostojić naložio je nekakvu internu istragu
Prethodno je, kažemo, za MUP sve bilo po pravilima službe, pa čak i kada je savjetnik predsjednice Andro Krstulović Opara javno upozorio da je potpuno neprihvatljivo raditi spektakl od privođenja navijača koji će kasnije biti tek prekršajno prijavljeni, ako i to. Otprilike jednako kao da postroje i polegnu kolonu pješaka koji prelaze cestu mimo zebre, pa ih onda još izlože etiketiranju, vrijeđanju, javnoj poruzi i - po svemu sudeći - težem obliku zlostavljanja.
Nogometni navijači u praksi ne spadaju u kategoriju prometnih prijestupnika, ali bogme bi barem u teoriji trebali uživati u pretpostavci nedužnosti. Pogotovo uzmemo li u obzir podatak da je od osamdesetak uhapšenih uoči subotnjeg derbija njih preko pedeset - odnosno oko 70 posto! - pušteno bez ikakve prijave. Dvadesetak ih je završilo kod suca za prekršaje s različitim i ne osobito dramatičnim optužnicama, a još uvijek čekamo da policija objavi fotografije navodno zaplijenjenog arsenala pirotehnike i hladnog oružja.
Njih, naime, još uvijek nema, pa treba ostaviti barem milimetar mogućnost da je istinita tvrdnja mladog Splićanina po kojoj su interventni policajci reagirali nakon tek dvije zapaljene bengalke - što jest prekršaj, ali ne i teroristički napad zbog kojeg će se provoditi masovna hapšenja - te da su čak i u policijskoj stanici batinama iznuđivana lažna priznanja.
Ministar Ranko, kažemo, istražuje slučaj. Jednako kao što je istraživao i prije točno tri godine, kada je maleno mjesto Zelina pretvoreno u ratnu zonu upravo zbog glupe reakcije policije koja je upala u lokal pa stala neselektivno i bez razloga mlatiti navijače koji su se mirno družili s mještanima. I tada je MUP najprije objavio da je intervencija bila opravdana, potom se digla dreka jer su izronile snimke koje dokazuju suprotno, da bi nakon mjesec dana sam ministar otvoreno priznao da su 'utvrđeni propusti i pokrenuti stegovni postupci protiv rukovoditelja'. Samo što do današnjeg dana odbija reći kakve su im kazne navodno određene.
Autentične snimke s lica mjesta, čini se, zlata vrijede. Možda su upravo zato za vrijeme intervencije na zagrebačkom Glavnom kolodvoru ovog vikenda policajci okupljenim građanima zabranjivali snimanje i prijetili da će im oduzeti mobitele.
Hrvatsku policiju u teoriji nadzire nekoliko tijela, ali u stvarnosti gotovo pa nitko: Povjerenstvo za rad po pritužbama građana je dramatično potkapacitirano i zatrpano tisućama prijava, pa de facto ne može razriješiti ništa bitno. Vlast godinama odbija ujediniti raštrkane komisijice i racionalizirati nadzor koji bi spriječio kršenje ljudskih i građanskih prava, već upravo suprotno: najavljuje osnivanje novih. Pomalo zlokobno zvuči i činjenica da je u pregovorima oko sastavljanja Vlade jedan od rijetkih negativnih odgovora vladajuće koalicije na hrpetinu zahtjeva Mosta bio upravo onaj na temu pojačavanja građanskog nadzora nad represivnim aparatom.
Ali je, s druge strane, baš u ovom izbornom vakuumu pompozno promoviran projekt kamera na policijskim odorama, malenih naprava koje bi trebale biti aktivirane prilikom svake intervencije i tako, kako nam je objašnjeno, povećati povjerenje građana u policiju. Em bi dokazale protuzakonito ponašanje privedenih građana, em bi otkrile neprofesionalne postupke samih policajaca, em bi efektno demantirale neistinite optužbe o njihovoj bezrazložnoj brutalnosti.
Čovjek bi pomislio da je subotnji derbi idealna prilika za promoviranje novog sustava jer se u glavnom gradu stvara mogućnost bliskog sraza s navijačima, pa imamo mogućnost provjeriti jesu li oni doista rušilačke horde koje prijete uništenjem našeg načina života ili možda dežurne babaroge za skandaliziranje javnosti i korisno sredstvo maksimiziranja policijskih ovlasti.
Ali avaj: Ministarstvo unutarnjih poslova elegantno se oglušilo na upit tportala o svojim novim malim kamerama. Ne samo da ne daju snimke, nego odbijaju otkriti čak i jesu li ih prošle subote policajci uopće imali na svojim uniformama.
A dva puta smo ih pitali.
Nije neočekivano, pogotovo jer isti taj MUP pune tri godine odbija dostaviti snimke svoje brutalne intervencije u Zelini, premda ih povjereno posjeduje. No ovakav bahat stav je ipak koristan jer nam potvrđuje da nas od nezasluženog policijskog pendreka može spasiti samo vlastiti refleks. Fotografirajte, snimajte, tražite broj značke i dižite dreku, vidite da čak i ministar Ranko mora barem formalno reagirati.
Dakako, ukoliko prethodno niste prošli kroz kakav policijski špalir i modrog oka potpisali vlasništvo nad kakvom bengalkom, palicom, drogom...
