Sedam parafa za korištenje službenih automobila i tri potpisa za zapošljavanje odnosno prebacivanje na radno mjesto bez odgovarajuće stručne spreme, na traženje gradonačelnika Milana Bandića, čime je Grad Zagreb oštećen za oko 18 tisuća kuna, krimen je koji USKOK stavlja na leđa Mire Lace, pročelnika Ureda gradonačelnika. Laco je, kako nam je rekao njegov odvjetnik Juro Martinović, spreman platiti traženu jamčevinu od sto tisuća kuna kako bi se mogao braniti sa slobode, ali će iza rešetaka najvjerojatnije provesti narednih sedam dana, dok se čitava procedura ne obavi do kraja
'Laci se na teret stavljaju minorni administrativni propusti. Istina, zakon kaže da je maksimalna zapriječena kazna u takvim slučajevima pet godina, ali naravno da nema govora da dođe do bilo kakve zatvorske kazne. Smatramo da je on kolateralna žrtva u cijeloj priči i cilj njegova uhićenja je pokušaj da se dođe do glavnih igrača u ovoj priči', kazao nam je Martinović.
Miro Laco pročelnik je Ureda gradonačelnika od 2009. i jedan od Bandićevih ljudi od najvećeg povjerenja, a s njim je u Gradu gotovo od samog početka. Rođen 1968. u Otoku kraj Sinja, pripada mnogobrojnim djelatnicima iz Sinjske krajine koji su godinama bili ili još jesu u upravljačkim strukturama Grada i Holdinga.
'Studirao je DIF (današnji Kineziološki fakultet, op.a.), ali znate kako je sa studentima s DIF-a i Prometa. Oni nikad nisu previše pohađali nastavu, ali fakultet je završio. U periodu kada se već osjećalo da bi mogao izbiti rat postao je blizak HDZ-ovim strukturama, ali ne znam je li bio član stranke', prisjetio se jedan od poznavatelja lika i djela Mire Lace želeći ostati anoniman. Godinama iza rata će upisati i magisterij iz politologije i uspješno ga završiti.
S Mirkom Norcem, prijateljem iz djetinjstva, s kojim je išao u istu školu i pohađao isti fakultet, početkom rujna 1991, zajedno s još tridesetak ljudi, upućen je u Gospić kao ispomoć u obrani. Dobar dio ratnih godina proveo je na ličkom ratištu, za ratne zasluge više puta odlikovan je visokim državnim odlikovanjima i stekao je čin pukovnika SIS-a, obavještajne službe Ministarstva obrane koju je ustrojio i vodio, po nalogu Gojka Šuška, tadašnjeg ministra obrane, Josip Perković, nekadašnji čelnik UDBA-e kojem se trenutno sudi u Münchenu.
Osim s činom, Laco je iz rata izašao bogatiji za stan od 90 kvadrata u novozagrebačkom naselju Središću. Prema pisanju Feral Tribunea u ožujku 1993. s još dvanestoricom uniformiranih ljudi ušao je u stan Marice Janković, u kojem je ona od 1983. do tada živjela s dvojicom sinova i 'objasnio' joj da mora iseliti. Bile su to godine kada se u Hrvatskoj zbog 'krivog' prezimena letjelo na ulicu.
Suprug Marice Janković bio je oficir u JNA koji je deset godina ranije obolio od tumora limfnih žlijezda i nakon nekoliko godina bolovanja vraćen je u službu na pola radnog vremena kao ravnatelj vojnog hotela u Zagrebu. Za rata je odlazio u beogradski VMA na kemoterapije. S pravomoćnim rješenjem MORH-a u rukama, Laco je majku s dvoje djece poslao na ulicu. S mlađim sinom Marica se preselila kod rodbine u Niš, u kojem joj je bio i suprug, dok je stariji sin ostao studirati u Zagrebu.
Tri godine kasnije MORH je tražio da se Jankovićima oduzme stanarsko pravo navodeći kao razlog to što ne žive u stanu dulje od šest mjeseci. Sud je uvažio zahtjev, a Jankovići o svemu pojma nisu imali jer ih pravni zastupnik određen po dužnosti, Zoran Kosić, ni o čemu nije obavijestio. Tek 1999. doznali su da im je sve oduzeto i podnijeli su tužbu na sudu. Njemu se pak nije žurilo i tužba je tek 2002. godine odbačena, a Laco će u jednom trenutku od države otkupiti stan po povoljnim uvjetima - za 115 tisuća kuna.
U njemu danas više ne živi jer se prije nešto više od godinu-dvije preselio u kuću u podsljemenskoj zoni. Jankovići će za utjehu dobiti, 16 godina nakon što su izbačeni iz stana u Središću, upola manji stan od Ministarstva regionalnog razvitka. Bilo je to priznanje države da se 1993. dogodila nelegalna deložacija.
'Taj stan nisam zauzeo, nego sam se u njega uselio po pravomoćnom rješenju MORH-a. S ljudima o kojima govorite nisam se sporio i ne želim ništa imati s njima jer je sve izvedeno sukladno zakonu. Toliko je u to vrijeme stanova dodijeljeno na isti način, a ja sam u istom statusu kao i tisuće drugih ljudi', kazao je Laco za Novi list 2009.
Prema pisanju Feral TribuneaLaco se sredinom devedesetih zbog toga što je bio jedan od sastavljača predstavke SIS-a upućene Saboru, u kojoj se upozoravalo na kriminal u MORH-u, razišao sa Šuškomnakon čega mu je kanadski emigrant u fotelji ministra obrane dao nečastan otpust iz vojske. Rješenje je kasnije poništeno jer su u MORH-u shvatili da nije sve zakonski utemeljeno.
U drugoj polovici devedesetih Laco će se javno ne slagati s aktualnom vlašću, a s ratnim prijateljem Mirkom Ljubičićem Švepsom, s kojim se danas često relaksira na bazenima i u saunama u Tuheljskim toplicama, osnovat će Zajednicu udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata. Bila je to prva udruga tog tipa koja nije bila bliska HDZ-u, što je do ludila dovodilo tadašnjeg predsjednika Franju Tuđmana.
O stanju i nepravilnostima u radu službi često će izvještavati ministra vanjskih poslova Matu Granića, pa je poznata špijunska afera iz tog vremena kada je loše prikriven agent iz žbunja snimao Granića Švepsa Lacu na Mirogoju s ciljem da ih se prikaže kao prijetnju za nacionalnu sigurnost. Tih godina Laco je preko još jednog veterana Domovinskog rata, brigadira Miodraga Deme, upoznao i Milana Bandića, s kojim će plodonosnu suradnju započeti nekoliko godina kasnije.
Poraz HDZ-a na izborima 2000. označit će i raskol u stranci pa će Granić osnovati DC u kojem će Laco biti dopredsjednik. Godine su to u kojima se traga za Mirkom Norcem, optuženim za zločine počinjene na gospićkom području. Norac je osuđen na 15 godina zatvora za ubojstva civila, a na slobodu je pušten nakon što ih je odležao jedanaest.
Špekuliralo se da se Norac prije izručenja skrivao u Lacinu zagrebačkom stanu.
Laco je sa Švepsom odigrao veliku ulogu u posredovanju kod tadašnjeg premijera Ivice Račana oko Norčeva izručenja. Djelovao je iz sjene i na čuvenom skupu na splitskoj Rivi', prisjetio se naš sugovornik.
Na Norčev prijedlog bio je njegov svjedok na suđenju u Rijeci i tada je ustvrdio da je za ubojstva civila za koja se teretio Norac čuo tek iz medija godinu dana nakon što su se dogodila.
U Poglavarstvo Grada Zagreba stigao je 2001, kada je i razvojačen iz OSRH, te je postao pomoćnik pročelnika za rad, žrtve i stradalnike rata i branitelje u Gradskom uredu za zdravstvo, rad i socijalnu skrb i na toj poziciji ostao je sve do 2009, kada je postao pročelnik Ureda gradonačelnika.
U dugom periodu vladavine Milana Bandića Zagrebom Laco nije previše iskakao. Uvijek u blizini gradonačelnika, odrađivao je posao iz njegove sjene. Tek u slučaju zagađene vode na Vrbanima iskočio je iz kolosijeka kada je novinarki Jutarnjeg lista Ivani Krnić zaprijetio 'utapanjem u Savi'. Slučaj je završio na sudu, ali Laco je oslobođen. Bio je ključni operativac sa Švepsom i Demom na terenu kada je trebalo pridobiti braniteljsku populaciju, ali i glasače iz BiH za predsjedničke izbore pokraj 2009. Početkom iste godine bio je vjenčani kum prijatelju iz djetinjstva – Norcu.
To je izazvalo sablazan u redovima SDP-ovaca koji su ga smijenili s funkcija u stranci i tražili od Bandića da se distancira od njega. 'Lacino kumstvo na vjenčanju Mirka Norca nespojivo je s dužnosničkom funkcijom u stranci', kazao je tada Bandić. Bio je to samo dio gradonačelnikova folklora te je tada s figom u džepu već kovao planove o predsjedničkoj kandidaturi. Nakon Bandićeva poraza na izborima Laco je napisao pismo SDP-u u kojem je zatražio da ga izbrišu iz članstva.
'Tih, povučen, distanciran - tako bih ga opisao. Često ostavlja dojam čovjeka koji je uvijek na oprezu i vječito osluškuje ono što se događa oko njega. Ne vjerujem da nije znao da krši propise kad je potpisao ono za što ga se tereti. Vjerojatno nije mislio da će netko gledati 'sitnice', a i sumnjam da je mogao odbiti Bandićev nalog', zaključio je naš sugovornik.
