Mislili smo da Rusija ne može izgubiti. I previše nas je, tijekom ruskog agresorskog rata u Ukrajini, vjerovalo u to. U veljači 2022., kada je Rusija poduzela svoju potpunu invaziju na svog susjeda, konsenzus je bio da će Ukrajina pasti za nekoliko dana.

Čak i danas, kada se Ukrajina drži više od dvije godine, među ruskim prijateljima u Kongresu i Senatu prevladava mišljenje da Rusija na kraju mora pobijediti. Uspjeh Moskve nije na bojnom polju, već u našim umovima. Rusija može izgubiti. I treba izgubiti, za dobrobit svijeta - i za vlastito dobro, piše analitičar Timothy Snyder za CNN.

Propaganda o nepobjedivosti

Ideja o nepobjedivoj Crvenoj armiji je propaganda. Crvena armija je bila strašna, ali također i pobjediva. Od tri strana rata, Crvena armija je izgubila dva.

Pobijedila ju je Poljska 1920. Porazila je nacističku Njemačku 1945., nakon što je skoro pala 1941. (Njena pobjeda u tom slučaju bila je dio veće koalicije i uz odlučujuću američku ekonomsku pomoć.) Sovjetske snage bile su u nevolji u Afganistanu odmah nakon njihovu invaziju 1979. i morali su se povući desetljeće kasnije.

A današnja ruska vojska nije Crvena armija. Rusija nije SSSR. Sovjetska Ukrajina bila je izvor resursa i vojnika za Crvenu armiju. U toj pobjedi 1945. ukrajinski vojnici u Crvenoj armiji pretrpjeli su ogromne gubitke — veće od američkih, britanskih i francuskih gubitaka zajedno. Ukrajinci su ratovali do Berlina u odori Crvene armije.

Danas se Rusija ne bori zajedno s Ukrajinom, već protiv Ukrajine. Vodi agresorski rat na teritoriju druge države. I nedostaje joj američka ekonomska potpora — Lend-Lease — koja je bila potrebna Crvenoj armiji da porazi nacističku Njemačku. U ovoj konstelaciji nema posebnog razloga za očekivati pobjedu Rusije. Očekivalo bi se, umjesto toga, da je jedina šansa Rusije da spriječi Zapad da pomogne Ukrajini - tako što će nas uvjeriti da je njegova pobjeda neizbježna, tako da ne primijenimo našu odlučujuću ekonomsku moć.

Posljednjih šest mjeseci to potvrđuje: ruske manje pobjede na bojnom polju došle su u vrijeme kada su Sjedinjene Države odgađale pomoć Ukrajini, umjesto da je isporučuju.

Putin vlada kroz nostalgiju

Današnja Rusija je nova država. Postoji od 1991. Kao i Brežnjev prije njega, ruski predsjednik Vladimir Putin vlada kroz nostalgiju. On se poziva na sovjetsku, a također i na rusku imperijalnu prošlost. Ali Rusko Carstvo je također gubilo ratove. Izgubila je Krimski rat 1856. Izgubila je Rusko-japanski rat 1905. Izgubila je Prvi svjetski rat 1917. Ni u jednom od ta tri slučaja Rusija nije mogla zadržati snage na terenu dulje od otprilike tri godine.

U Sjedinjenim Državama vlada velika nervoza oko ruskog poraza. Ako se nešto čini nemogućim, ne možemo zamisliti što bi se sljedeće moglo dogoditi. I tako postoji tendencija, čak i među pristašama Ukrajine, da misle da je najbolje rješenje neriješeno. Takvo razmišljanje je nerealno. I otkriva, iza nervoze, i čudnu američku umišljenost.

Nitko ne može voditi rat na takav način. I ništa u našim prethodnim pokušajima da utječemo na Rusiju ne sugerira da možemo ostvariti tu vrstu utjecaja. Rusija i Ukrajina bore se za pobjedu. Pitanja su: tko će pobijediti i s kakvim posljedicama?

Ako Rusija pobijedi, posljedice su užasne: opasnost od većeg rata u Europi, veća vjerojatnost kineske avanture na Pacifiku, slabljenje međunarodnog pravnog poretka općenito, vjerojatno širenje nuklearnog oružja, gubitak vjere u demokraciju.

Normalno je da Rusija gubi ratove. I, općenito, to je navelo Ruse na razmišljanje i reformu. Poraz na Krimu prisilio je autokraciju da ukine kmetstvo. Gubitak Rusije od Japana doveo je do eksperimenta s izborima. Sovjetski neuspjeh u Afganistanu doveo je do Gorbačovljevih reformi i time do kraja hladnog rata.

Ispod ruskih posebnosti, povijest nudi općenitiju i još umirujuću lekciju o carstvima. Rusija danas vodi imperijalni rat. Negira postojanje ukrajinske države i nacije i čini zločine koji podsjećaju na najgore iz europske imperijalne prošlosti.

Današnja miroljubiva Europa sastoji se od sila koje su izgubile svoje posljednje imperijalne ratove i potom izabrale demokraciju. Nije samo moguće izgubiti svoj posljednji imperijalni rat: to je također dobro, ne samo za svijet, već i za vas.

Rusija treba izgubiti ovaj rat, i trebala bi - za dobrobit samih Rusa

Rusija može izgubiti ovaj rat, i trebala bi, za dobrobit samih Rusa. Poražena Rusija ne znači samo kraj besmislenih gubitaka mladih života u Ukrajini. To je također jedina šansa Rusije da postane postimperijalna zemlja, zemlja u kojoj su reforme moguće, gdje bi sami Rusi mogli biti zaštićeni zakonom i mogli dati značajne glasove.

Poraz u Ukrajini povijesna je šansa Rusije za normalizaciju - kako će reći Rusi koji žele demokraciju i vladavinu prava.

Poput Sjedinjenih Država i Europe, Ukrajina pobjedu iz 1945. slavi 8. svibnja, a ne 9. svibnja. Ukrajinci imaju svako pravo sjećati se i tumačiti tu pobjedu: oni su od njemačke okupacije propatili više od Rusa i u ogromnom su broju poginuli na bojnom polju.

I Ukrajinci su u pravu kada misle da je Rusija danas, poput nacističke Njemačke 1945., fašistički imperijalistički režim koji može i mora biti poražen. Fašizam je prošli put pobijeđen jer je koalicija bila čvrsta i primijenila svoju nadmoćnu ekonomsku moć. Isto vrijedi i sada, zaključio je Snyder.