Mada je rujan pri kraju, u Zadru je živo. Mladi posjetitelji, naročito oni s naprtnjačama, tzv. backpackeri, obilaze grad žvačući u hodu pizzu, hrleći u predvečerje na obalu da uz glazbu morskih orgulja ritualno pozdrave sunce na odlasku. Ljeto je reklo svoje, ali u Splitu i Šibeniku još se osjeća turistička gužva, a i zagrebačkim hostelima ne manjka mladih globetrottera

Uz putovanje dalekom Kinom, egzotičnom Kostarikom i nacionalnim parkom Yonsemite u SAD-u, društvena mreža journeys are made@gapyear.com predložila je za rujan putovanje Hrvatskom kao 'briljantnu ideju za mlade' da se prije početka studiranja opuste i upoznaju svijet. Štoviše, želite li upoznati srednju Europu, proputujte njome željeznicom, krećući iz Zagreba ili Splita, do kojih je jeftino doletjeti EasyJetom ili Ryan Airom, a potom nastavite vlakom turu Split – Zagreb – Ljubljana – Budimpešta – Beograd – Zagreb – Split, koristeći jeftini Interrail, preporučuje ta mreža. Sudeći prema njenim savjetima, Hrvatska očito postaje važna bekpekerska destinacija...

Kako to zapravo funkcionira?

Osnovana od backpackera za backpackere da pruži stručne informacije o putovanjima, volontiranju u drugim zemljama i pronalaženju posla u inozemstvu, mreža journeys are made@gapyear obraća se korisnicima koji su uzeli tzv. gapyear, vrijeme predaha prije odlaska na sveučilište ili pauzu prije diplome, te ga koriste za istraživanje svijeta. U nas malo roditelja pušta 18-godišnjake ili koju godinu stariju djecu, naročito žensku, da sama lutaju svijetom, ali za mlade iz sjeverne Europe, Kanade, Novog Zelanda ili Australije, izazovno putovanje kroz nekoliko zemalja s naprtnjačama na leđima, uz malo novca, koji u pravilu sami zarade studentskim poslićima, shvaća se kao zorna nastava, učenje kako se snaći, preživjeti i prebroditi neočekivane situacije, neka vrsta simbolične inicijacije. U nas su to na neki način zamijenila maturalna putovanja, ali ona se danas u velikom broju pretvaraju u danonoćnu pijanku pod nadzorom nemoćnih nastavnika.

Backpackeri su obično percipirani kao čupavi, neokupani putnici u iznošenim tenisicama, smetala finom turizmu, kratki gosti i loši potrošači koji se hrane najjeftinijom hranom i spavaju gdje stignu, nerijetko u vrećama pod vedrim nebom ili na kolodvorskim klupama. Ali...

Mladi danas putuju više no ikada, na putu ostaju dulje no ranije i troše više novca, lakše komuniciraju i brže se identificiraju s novom sredinom. To je zaključak nedavnog najvećeg i najopsežnijeg istraživanja u 137 zemalja na uzorku od 34.000 mladih putnika, koje je provela Svjetska konfederacija za studentska i obrazovna putovanja (WYSE) sa sjedištem u Amsterdamu. Još 2012. godine mladi su na putovanjima potrošili 217 milijardi od ukupno 1.090 milijardi dolara, koliko je te godine u svijetu zarađeno od turizma, 40 posto više no 2007., predstavljajući 20 posto međunarodnog turizma. U vrijeme goleme nezaposlenosti mladih i globalne ekonomske stiskavice oni putuju zbog učenja jezika, obrazovanja, upoznavanja lokalnih kultura i traženja posla, želeći što više iskusiti život lokalnog stanovništva. Putovanja zbog puke zabave, mora i sunca pala su još 2007. sa 75 na 47 posto.

UN-ova Svjetska turistička organizacija do 2020. očekuje 300 milijuna godišnje međunarodnih putovanja mladih, upozoravajući turističke kompanije da će propustiti mogućnost rasta ne obrate li pozornost na to tržište. Upravo su mladi često pioniri u otkrivanju novih destinacija, kaže njihovo istraživanje, na njima ostaju dulje od drugih turista, manje se boje nemira, terorizma, izbjeglica, bolesti i prirodnih nepogoda. Mnogi će se od njih kasnije vraćati na mjesta svoje mladosti, mnoga će poznanstva s lokanim stanovništvom ostajati trajna.

Brojke od kojih se vrti u glavi

Ovoga ljeta rekordna četvrtina milijuna 18-godišnjih Europljana kotrljala se kontinentom, koristeći jeftinu željezničku kartu Interraila, kojom za 475 eura možete mjesec dana neograničeno putovati kroz 30 europskih zemalja. Ustanovljen 1972., Interrail je postao europski 'širokopojasni' željeznički sustav za sve putnike mlađe od 21 godine i važio je za 21 zemlju. Danas se broj zemalja zaokružio na 30, a godina starosti do koje se može koristiti pomakla na 26, da bi od 1998. bila dostupna svima, ali po različitim cijenama ovisno o životnoj dobi. U početku je to bila neka vrsta mirovnog pokreta, protuotrov za predrasude i mentalne ruševine zaostale iz Drugog svjetskog rata, a danas je to poglavito način upoznavanja Europske unije i razbijanje uobičajenih klišea o njoj. Prije se otkrivao svijet, a danas se otkriva mogućnost zapošljavanja i preseljenja u novu sredinu. Do danas je prodano više od osam milijuna ulaznica za Interrail, najviše Britancima i 1,5 milijuna mladim Nijemcima.

'Bilo bi sjajno da svaki Europljanin za 18. rođendan dobije za poklon kartu Interraila i proputuje kontinentom. Tada ne bi bilo takvog smeća kakvo dolazi iz AfD-a', predlaže jedan mladi njemački backpacker, komentirajući u Der Spiegelu domaću antiislamsku, desničarsku te populističku stranku Alternativa za Njemačku. S obzirom na to da je u Europi trenutno pet i pol milijuna 18-godišnjaka, računa on, to bi značilo 1,5 posto proračuna EU-a manje nego što se potroši na spašavanje banaka.

Od vremena kada su roditelji današnjih putnika s naprtnjačama putovali Interrailom mnogo se toga promijenilo. Nekada se moglo uštedjeti na prenoćištu putujući noću, no u današnje doba ekspresnih vlakova iz Pariza u London se dođe za dva i pol, a 600 kilometara od Madrida do Barcelone prevali za malo više od tri sata. Nekada se mogao ugrabiti koji sat sna u čekaonicama kolodvora, no današnji su kolodvori u mnogim gradovima noću zatvoreni jer su pretvoreni u trgovačke centre sa željezničkim linijama. Dok su se nekada rute birale spontano, u hodu, zbog traženja najpovoljnijih prenoćišta i putovalo ka jugu u vlakovima pretrpanim gastarbajterima, današnji putnici ih najčešće rezerviraju unaprijed, a roditelji mogu kontrolirati njihovo kretanje. Spontanost i rješavanje problema na licu mjesta stoga je postala mnogo skuplja varijanta, naročito u srcu ljetne sezone. U nekim se vlakovima, poput onih u Francuskoj i Španjolskoj, i za putnike s Interrailovom kartom traže rezervacije.

Od backpackera do flashpackera

Danas je broj hostela nadmašio broj hotela prilagođavajući ponudu mladim putnicima. Nekada se putovalo i autostopom, ali danas to nije poželjna opcija. Mijenja se i interes, pa mladi danas manje odabiru razvikane turističke metropole kao što su Pariz ili 'degenerirani romantični turistički zabavni park pretrpan turistima' kakva je Venecija, a više ih privlače udaljenija i manje razvikana mjesta. Među mladima s naprtnjačama sve je više tzv. flashpackera. To su backpackeri oboružani pametnim telefonima, prijenosnim računalima, tabletima i drugim high tech spravicama. Život ne mogu zamisliti bez internetske veze, o destinacijama znaju sve unaprijed guglajući i konzultirajući društvene mreže, u stalnoj su vezi s kućom i prijateljima i u pravilu raspolažu izdašnijim budžetom od tradicionalnih backpackera.

Dakako, prave backpackerei flashpackere treba razlikovati od onih mladih koji prevale put preko Atlantika da bi propili put kroz Europu, partijajući i cugajući od Barcelone i Ibize, do Praga i Berlina, trijezneći se tek u zrakoplovu na putu kući. To nisu ni kratki aranžmani koji mladima nude 'originalno berlinsko teturanje po pabovima', obilaske praških pivnica ili upoznavanje 'legendarne varšavske kulture barova' uz obilje domaće votke. Današnji pravi backpackeri su discipliniraniji od svojih roditelja prije 30 godina, nisu vječni studenti, jer poslodavci o tome vode računa, više su usredotočeni na karijeru, političniji su, bolje govore strane jezike, opasnost od terorizma uzimaju ozbiljno, ali ne smatraju da bi zbog toga Europu trebalo opasati zidovima. Nisu li, pitat će netko, mladi nekada bili šašavi, a starci promišljeni?

'Najočitija promjena u sektoru putovanja mladih posljednjih godina je motivacija', kaže direktor Svjetske konfederacije za studentska i obrazovna putovanja David Chapman. Fascinantno je promatrati to kako mladi danas doživljavaju putovanja kao sastavni dio svoje budućnosti. Budućnosti toliko opterećene zebnjom zbog neizvjesnog radnog mjesta i neizvjesnošću u ekonomskoj klimi.