U studiji 'Mladi i seksualnost: iskustva, prostori, prikazivanja' Yaëlle Amsellem-Mainguy i Wilfried Rault ukazali su kako je prostor seksualnosti i danas i dalje jako kodificiran te ovisan o čitavoj seriji veoma žilavih stereotipova.

Unatoč naslijeđu tzv. 'seksualne revolucije' te općim tezama koje se već desetljećima navode o liberalizaciji prostora seksualnosti, o ravnopravnosti spolova, o većem stupnju obaviještenosti, nova studija ukazuje kako je seksualnost mladih bitno konzervativnija no što se  nastoji prikazati. Nju prije svega, prema francuskim sociolozima, određuju veoma precizni prikazi o muškim i ženskim ulogama, na jasnoj heteronormativnoj liniji. Iako brojni liberali već neko vrijeme uvjeravaju da se radi tek o anakronim ostacima nekog pokojnog sustava vrijednosti, 'antikne' norme su očito dugovječne.

Dakle, naspram virilnosti kao apsolutnog i nepomućenog ideala kojem svaki mladi muškarac današnjice mora stremiti, seksualnost djevojaka predstavlja ponešto složeniji sustav te zahtijeva stalno nadziranje. Latentne opasnosti koje vrebaju na spolove te bi ih mogle onemogućiti u postizanju željenih ciljeva su sljedeće: kod postizanja muškog ideala valja paziti na svako izbjegavanje tzv. 'ženskih elemenata' (jer mogu skrenuti u neželjene modele te bi se lako vjerojatno mogle smatrati slabošću), dok u slučaju ideala kreposti i vjernosti kod žena, što su prije svega socijalne kategorije, valja izbjegavati sve otvorene manifestacije seksualnosti. U slučaja oba spola, radi se dakle o stalnom procesu nadzora i autonadzora, da bi se izbjegli najnepoželjniji, dakle socijalno najopasniji otkloni od norme, 'mekušac' u slučaju muškarca, 'promiskuitet' u slučaju djevojaka. 'Seksualnost djevojaka čini načelo društvenog poretka. Mladi muškarci nad njom brižljivo bdiju stalnim ispitivačkim pogledom, jer ona za njih funkcionira kao ulog očuvanja vlastite virilnosti', zaključuje se u studiji.

No iako stereotipi pokazuju izvanrednu žilavost, došlo je u posljednjih pedesetak godina do bitnih promjena u samom ponašanju. Tako više od trećine mladih danas koristi virtualne mreže za upoznavanje i stjecanje seksualnih iskustava. Većina sudionika studije priznaje prave namjere u 'virtualnom zavođenju' budući da su odnosi koji se tim putem ostvaraju uglavnom fizičke i seksualne prirode. Unatoč relativnom prostoru slobode koji se stvara djelovanjem pod pseudonimom, čak i virtualne mreže svjedoče o oslanjanju na stare modele. Tako djevojke često pribjegavaju mekanim formulama poput 'u potrazi za prijateljstvom i/ili emocionalnom vezom' iako se radi prije svega o pronalaženju seksualnih partnera.

Među bitnim promjenama je svakako i percepcija seksualnosti mladih. Dok je svojevremeno imala jako negativnu recepciju, danas ju se radije gleda kao 'željenu i zaštićenu' pojavu (primjerice, prezervativ se koristi u 90 posto prvih seksualnih odnosa). No i u toj je domeni jedan faktor ostao nepromijenjen, koji istraživači nazivaju 'moralnom panikom odraslih'. Primjerice, laka dostupnost pornografskih materijala navodi i danas većinu roditelja na zabrinutost. No, prema istraživanju, pornografija je tek jedan od kanala preko kojeg se mladi informiraju o seksualnosti. A to stanje neprekinute 'moralne panike' nad ćudoređem mladih ima i dalje jako represivni efekt. Nanovo, seksualnost djevojaka se i tu otkriva kao ključ prokreacijskog modela, kao garancija očuvanja seksualnog poretka.

U svjetlu novog istraživanja, autori su nužno došli do sljedećeg, ne pretjerano optimističnog zaključka: 'U najboljem slučaju, desila se evolucija, no nemoguće je govoriti o seksualnoj revoluciji, ako se ima na umu put koji još valja prijeći.'