Najavljeni šok koštao bi eurozonu više od pet posto ekonomskog outputa, Veliku Britaniju dva posto, dok bi japanska ekonomija pala za više od jedan posto. Imajući u vidu spori rast u navedenim gospodarstvima, većinu navedenih nacija to bi bacilo natrag u recesiju.

MMF smatra da bi šok mogli potaknuti skokovi prinosa državnih i privatnih obveznica širom eurozone, pad potražnje potrošača i promjene u cijenama imovine, što sve zvuči zabrinjavajuće poznato (prinosi na desetogodišnje španjolske obveznice iznose 7,37 posto).

Uz posljednje upozorenje, MMF poručuje da nije dovoljno učinjeno kako bi se riješila kriza eurozone.

Ukoliko se kriza eurozone intenzivira, MMF procjenjuje da bi potrebe najsiromašnijih svjetskih zemalja za inozemnim financiranjem narasle na 27 milijardi dolara do kraja 2013.

Usto, eurozona nije jedina globalna briga.

Predviđajući moguće posljedice krize eurozone, MMF također tvrdi da će SAD 2013. morati ukloniti prijetnju tzv. 'fiskalne litice', pri čemu većina analitičara vjeruje da Kongres neće učiniti ništa do predsjedničkih izbora u studenome ove godine.

Kada je u pitanju Kina, MMF ističe da postoji zabrinutost da će usporavanje ulaganja pogoditi trgovinske partnere i svjetske cijene. Pad kineskog ulaganja imao bi velik utjecaj na azijske dobavljače, a ni odjeci u Japanu i Njemačkoj ne bi bili zanemarivi.

Visoki javni dug Japana čini tu državu osobito ranjivom kada je riječ o naglim promjenama raspoloženja tržišta, dok bi Velika Britanija trebala poduzeti daljnje korake u osnaživanju svog financijskog sustava i potaknuti povjerenje u banke.

Ranjit Teja, na čelu ekonomista koji su sastavili izvještaj, napominje da se ekonomije u razvoju žale da su mjere tiskanja novca u SAD-u, Europi i Japanu dovele do poplave u priljevu kapitala, porasta cijena i povećanog rizika od precijenjenosti vrijednosnih papira na tržištu kapitala i nekretnina (asset bubbles).