Kada je Paradoks, rad kojim je Mihaela Marković prošle godine uspješno diplomirala na milanskom institutu Marangoni stigao u Barcelonu pomislila sam da mi je podmetnula kakav leš. Kofer težine kakve pothranjene manekenke transportirali smo do Laberintd'Horta, čarobnog parka koji toplo preporučam slučajnim ili namjernim putnicima namirnicima Gaudijevog grada. Nije slučajno upravo ovaj labirint poslužio kao jedna od ključnih scenografija redateljuTomu Tykweru u filmu Perfume: The story of a murderer iz 2006. godine.

MK: Što je paradoksalno u tvojoj kolekciji?

Mihaela: Počela sam od toga kako doći od sirovog materijala, opterećenja, trodimenzionalnosti (što je predstavljeno u pletenini) do čistog oblika, jednostavnosti, geometrije (drugi dio kolekcije, rađen u materijalu).

Koncept kolekcije je čin zaštite ili stanje koje se štiti, obrana, utočište, kao što je potreba kako bi zaštitili slabe. Takva je i pletenina; zaštitna, ogromna, vrlo obrađena, tamna, opterećena, teška.

Ručno pletenje kao takvo je i naslijeđe, aktivnost koja unatoč svim novim tehnologijama koje postoje, preživljava, i što je još važnije jako je cijenjeno u našem modernom svijetu. Opet paradoks. I na kraju krajeva, moda je također jedan veliki paradoks - s jedne strane je samo površna, pretjerana industrija, a s druge vidimo duboko istraživanje inspiracije i kontekst, priču iza svakog dizajnera koji stvara vezu sa svojom odjećom.

MK: Tko je snažna žena koja je isplela ovako zahtjevnu kolekciju (btw u sessionu su prikazana samo dva modela od njih desetak)?

Mihaela: Cijelu kolekciju je isplela moja vrijedna majka. U Milanu sam probala dati trima različitim ženama da mi pletu, ali to nije bilo to. Onda mi je mama isplela uzorke koji su se svidjeli i mojim profesorima i tako je nju to zapalo. Ja sam napravila krojeve i probne modele od vunenog materijala, a ona je po tome isplela. Trebalo joj je puna dva mjeseca.

MK: Mene je osobno najviše oduševio oversized crni džemper s gigantskim pletenicama. Imaju li i te pletenice neko prikriveno značenje?

Mihaela: Naravno. Pletenice dolaze od kose, a predstavljaju nekakvo fizičko zastupanje, proširenje našeg razmišljanja i našu duhovnu prisutnost, našu snagu. Pletenica je napravljena od tri snopa kose koje nas sjećaju na jedinstvo snage - snažniji smo zajedno nego sami. Prema indijasnkim legendama tri snopa kose su unutarnja snaga da bi se mogli nositi sa svojim problemima, potom hrabrost i velikodušnost. Kada sanjamo pletenicu ona predstavlja ženstvenost i osjećajnost. U psihologiji, pletenica je nekad bila simbol čistoće i urednosti. Plesti kosu navodi na sanjarenje, a kada sanjamo pletenicu ona predstavlja ženstvenost i osjećajnost, no također i borbu protiv napretka.

Photos: Luka Nižetić, Andrina Perić

Sve fotografije su fotkane analognom Mamyjom, novom ljubavi mog brata Luke. Budite sigurni da nećemo ostati samo na ovom sessionu. Mamiya će od sada pa nadalje biti neizostavan član našeg malog communityja. Nadamo se da vam se svidio dašak analogije na ModiKomodi.

Ukoliko još niste, pogledajte odličan film Perfume The story of a murderer sa sjajnim Benom Wishawom u glavnoj ulozi, čije su mnoge scene snimane u gotičkom dijelu Barcelone, te u Laberintd'Horta parku gdje je snimljen i naš session