'Pametan piše, blesav  pamti', glasi stara narodna. Pa da ne budem među blesavima, kupila sam prije dosta godina mali crni notes. Priznajem, bilo je na polici i drugih notesa, daleko ljepših i jeftinijih, ali ovaj koji je meni zapeo za oko bio je baš - poseban. Crne korice od voštanog platna, malen, kompaktan, jednostavan. Sve moje obaveze i zadaci napokon su na jednom mjestu, gusto ispisani reci na finom papiru boje vanilije stisnuti su u maloj crnoj knjižici pažljivo povezanoj elastičnom trakom. Od tog dana ništa ne zaboravljam. Sve ispunim na vrijeme – svaku obavezu, svaki deadline, svaki zadatak. No mala crna knjižica u svojim počecima nije služila toj svrsi. Za razliku od mene, koja u svoj Moleskine štreberski ispisujem dosadne nizove datuma s obavezama, neki od najgenijalnijih kreativnih umova svih vremena u takve su crne notese bilježili skice onoga što danas smatramo klasicima svjetske književnosti. 'Santiago  i Manolo zajedno će  Santiago će sam isploviti 89.  85. dana...', zapisao je možda Ernest u svoj crni notes negdje na Kubi 1951. godine.

Umjetnički pedigre
Svojim izgledom Moleskine naime imitira crne notese koje su u 19. i 20. stoljeću ručno izrađivali francuski obrtnici koji su se bavili uvezom knjiga, a prodavali su se u pariškim knjižarama i papirnicama (Bruce Chatwin posebno ističe papirnicu u Rue de l'Ancienne Comédie). Kako je Pariz u to vrijeme bio ono što je New York danas - središte kulturnog i umjetničkog života - i kako se trendovi šire brzinom munje (prisjetimo se kako Malcolm Gladwell u 'Točki preokreta' opisuje fenomen cipela Hush Puppies), čitava plejada umjetnika, od Hemingwaya, Picassa i Oscara Wildea sve do Van Gogha, Bretona i Matissea, u slične je notese navodno u ono doba skicirala svoje impresije i ideje. Tako Hemingway na početku svojih memoara 'Pokretni praznik', u kojima opisuje životu u Parizu 1920-ih, bilježi trenutak u kojem, nakon što mu konobar u pariškoj kavani donese cafe au lait, vadi svoj notes i počinje pisati. A ja sam uvjerena da je taj notes koji je Hemingway izvadio bio upravo ovakav kao moj – malen, crn, moleskineast.

Imajući u vidu ovakav elitni umjetnički pedigre crnih bilježnica uvezenih u nauljeno platno, nije neobično što je četvrt stoljeća kasnije, zahvaljujući globalizaciji i pametnom marketingu, Moleskine postigao planetarnu popularnost - danas gotovo da i ne postoji osoba koja, ako već ne posjeduje svoj primjerak, nije za Moleskine barem čula.

Stil života
Jedanaest godina nakon što se trgovina u Rue de l'Ancienne Comédie zatvorila, milanska tvrtka Modo&Modo SpA otkupila je 1997. godine umirući francuski brend i započela proizvodnju identičnih knjižica, nadjenuvši im ime koje im je u svojoj knjizi 'Pjevane staze' dao njihov strastveni potrošač, britanski putopisac Bruce Chatwin. 'Le vrai moleskine n’est plus', rekla je (u knjizi) trgovkinja iz Rue de l'Ancienne Comédie Chatwinu, objavljujući mu tako prestanak proizvodnje njegovih omiljenih notesa. Ove knjižice, osim što su oku ugodne, izuzetno su čvrste i izdržljive, pa su tako bile i logičan izbor za putovanja ovog putopisca, a nakon poraznih vijesti Chatwin je navodno pokupovao sve dostupne primjerke kako bi si stvorio zalihu voljenih knjižica.

Chatwinovu zaluđenost Moleskineom, kao i činjenicu da su sličnu knjižicu u svojim kreativnim eskapadama koristili umjetnički geniji suvremenog doba, tvrtka Modo&Modo SpA iskoristila je kako bi stvorila hype oko svog 'novog' proizvoda.  Ovi elementi pomogli su im u brendiranju institucije Moleskine do te mjere da oni zapravo, u pravoj zapadnjačkoj kapitalističkoj maniri, ne prodaju samo obične teke već kupcu nude lifestyle – ideju putovanja ispunjenu smislom i mističnošću minulih vremena, umjetnost u svijetu koji nas okružuje, dašak hemingvejskog Pariza i kreativnu unikatnost. Da, kada kupujete Moleskine, ne kupujete samo običan notes, vi zapravo kupujete čitavu njegovu bogatu povijest, a prazne stranice omogućuju vam da ona postane i dio vašeg života. No moleskinemanija ne počiva isključivo samo na praznim pričama i (pre)napuhanom mitu – činjenica da su notesi doista kvalitetno izrađeni, praktični i primamljivo zanosni svakako doprinosi njihovoj omiljenosti.

Suvremeni umjetnički nomadi
Tako je ova milanska tvrtka revivalom manualnog i papirnatog pristupa bilježenju stvarnosti savršeno pogodila potrebe ljudi digitalnog doba te je u jednom času potražnja u tolikoj mjeri nadišla proizvodnju (2006. godine prodano je oko šest milijuna notesa), da se maleni Modo&Modo 'predao' u ruke francuskoj financijskoj kompaniji SG Capital Europe (Syntegra Capital), koja je 2006. godine otkupila 75 posto dionica te tvrtke. Francesco Franceschi i Mario Baruzzi, osnivači Modo&Modo, zadržali su četvrtinu udjela te nastavili upravljati firmom, koja je 2007. promijenila ime u Moleskine Slr.  Svoj posao evidentno i dalje obavljaju izuzetno dobro. Od inicijalnih notesa i rokovnika za planiranje i bilježenje obaveza, praznih teka za skice i razna žvrljanja, Moleskine je svoju kolekciju obogatio nizom drugih dnevnika i planera koji zadovoljavaju gotovo sve (izmišljene) potrebe korisnika diljem svijeta. Kolekcija Passion primjerice sadrži dnevnike Vino, Film, Glazba, Knjiga, Wellness i Recepti. Folio knjižice, kako sama riječ govori, namijenjene su onima koji ih žele koristiti kao portfolio. Za suvremene nomade i svjetske putnike tu su city notebooks, inteligentno riješeni planeri za bilježenje dojmova iz raznih gradova – Prag, New York, Berlin, Paris, Hong Kong…

Moleskinerie
U međuvremenu nastavila se i suradnja kultnog notesa sa suvremenim umjetnicima. Detour je ime projekta koji je 'posvećen kulturi i kreativnosti diljem svijeta, u kojem sudjeluju svjetski priznati umjetnici, arhitekti, redatelji, grafički dizajneri, ilustratori i pisci', među kojima se nalaze i velikani poput Mikea Figgisa, Spikea Jonzea, Jasona Brooksa, Karima Rashida i Sigur Ros. Svatko od njih ispunio je korice Moleskinea svojim umjetničkim djelom i Detour zadnje četiri godine djeluje kao putujuća izložba, izlažući ova mala remek-djela diljem svijeta - u njujorškoj MoMi, pariškom Centru Pompidour, berlinskom Muzeju stvari…
No Moleskine svakako ne bi uspio u ovolikoj mjeri da iza njega ne stoji četa obožavatelja, koji svakodnevno pune internetske stranice vlastitim Detour projektima - od grupa na Flickru, do videa na You Tubeu – perpetuirajući tako mit o umjetničkoj knjižici. Njihova kreativna nastojanja potiče i sam Moleskine svojim natječajima, u kojima korisnici mogu osvojiti doživotne zalihe notesa. Potrebno je samo upregnuti kreativne vijuge i na papir boje vanilije, umjesto dosadnih nizova datuma s obavezama, utisnuti umjetnost. Nije li, u konačnici, ova knjižica tome zapravo oduvijek i namijenjena?